Svaki pokušaj predstavljanja pedofilije kao normalne pojave je bolestan, neprihvatljiv, suprotan svim normama i standardima. A upravo takvom skandaloznom primjeru svjedočimo ovih dana u BiH.  

Riječ je o slučaju Samira Alihodžića, nastavnika sporta i tjelesnog odgoja u OŠ „Grbavica 1“ u Sarajevu, koji je, iako osuđen na robiju za pedofiliju, i dalje uposlenik škole!?

Činjenice da je Alihodžić na slobodi još od 2015. godine, kada su otkrivene njegove stravične bludne radnje nad jednom učenicom, i da još zarađuje plaću kao nastavnik govore u prilog tome da se pedofilija u BiH preko školskog sistema pokušava normalizirati, pa čak i institucionalizirati.

Šokantno je da bi Alihodžić, kako se priča, mogao postati i direktor jedne sarajevske škole, što bi bila jasna poruka da je on nagrađen za svoja zlodjela, a da se pedofilija u BiH smatra dozvoljenom i opravdanom.

No, umjesto da su institucije zbog ovog slučaja na nogama, svi zatvaraju oči iako je on, osim na djecu koja su, ako se jednom nađu na meti pedofila, uvijek u opasnosti od takvih, istovremeno i udar na državu i sistem.

Jer, vlasnik škole je država, a resorni ministri, direktori i razna vijeća predstavnici su države i obaveza im je braniti obrazovne ustanove, u ovom slučaju od pedofila.

Je li Alihodžić amnestiran od bilo kakve reakcije nadležnih zato što je zet Kemala Ademovića, nekadašnjeg čelnika tajne službe AID, aktuelnog poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo, donedavnog SDA-ovca, sada osnivača stranke Narod i pravda?

Ako je razlog njihovoj šutnji Ademovićev utjecaj ili strah od njega, onda neka se povuku s pozicija i mjesta prepuste onima koji će se smjeti suprotstaviti pedofilima i njihovim zaštitnicima, a ne da škole i djecu guraju u ralje pedofila.

Zato, krajnje je vrijeme da država reagira i odbrani djecu i svoj integritet od ovakvih nasrtaja. Ma čiji zet ili punac stajali iza njih.