U našoj zemlji dijalog je više nego neophodan. Čim prije! 

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović susrela se jučer s predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoanom (Recep Tayyip Erdogan).

Protokol je odmah objavio videozapis i fotografije sa susreta. Zvanična Ankara dala je susretu pripadajući značaj. Predsjednička garda, glamur, osmijesi...

Zvanični Zagreb, prije samog susreta, potrudio se da istakne da predsjednica Grabar-Kitarović u Tursku ide i zbog Bosne i Hercegovine. U tom je kontekstu posebno naznačeno pitanje Izbornog zakona, odnosno ambicija da se preko Turske bošnjačke stranke privole na prihvatanje predloženih promjena. Sve je mudro upakovano u potrebu dijaloga hrvatskih i bošnjačkih političkih lidera u Sarajevu.

Interes Hrvatske je jasno iskazan.

A ako je Erdoanova vlast toliki prijatelj (neki nedorasli političari reći će čak „brat“ ili „moj predsjednik“) BiH i Bošnjaka, onda se nije smjelo desiti da se prihvati takva igra Zagreba i da se o BiH (i Bošnjacima) u Erdoanovim dvorima priča bez BiH? I da se „brat“ prosto pobriše, kao da ga nikad nije ni bilo?!

Turska je i suviše ozbiljna država, s veoma iskusnom državnom službom i protokolom građenim kroz stoljeća, da bi se takva greška mogla opravdati nekim trivijalnostima.

A u samoj BiH dijalog je više nego neophodan. Čim prije!

Zato oblijetanje naših čelnika po regionu, odlascima kod „staratelja“, dijalog se čini samo neizvjesnijim. Takvom politikom niko nije na dobitku.

Čak ni dnevnopolitičkom.