Ne prestajem se iščuđavati nad pitanjem šta je bio stvarni motiv Bakira Izetbegović da bajramski intervju da Saffu. Moje čuđenje je tim veće jer sam imao jedan razgovor sa njim na ovu temu – jedini razgovor nakon njegovih jadnih i gladnih sedam godina stolovanja u zgradi Predsjedništva BiH, piše Nedžad Latić u kolumni za The Bosnia Times.
Nedavno su slike posljednjeg čamca za spašavanje sa Titanika isplivale na internet i tako skrenule pažnju javnosti na priču o zaboravljenim žrtvama ove katastrofe čija je sudbina u mnogome bila još strašnija od onoga što su doživjeli putnici koji su ostali na brodu.
Čamac "Collapsible A" bio je posljednji čamac za spasavanje koji je napustio Titanik. Zapravo, on nikada nije spušten u vodu već je u panici bačen nakon što je brod počeo tonuti vertikalno stvarajući smrtonosan vrtlog. Prilikom pada jako je oštećen i uskoro je i sam bio polupotopljen. Čamac je nekontrolirano počeo plutati dok su se desetine ljudi očajnički pokušavali popeti u njega.
Croissant i baklava
Čitajući ovu strašnu priču i saosjećajući sa stradalnicima zadobio sam viziju od koje sam se naježio. Koliko god ova nesreća bila neponovljiva u svojoj tragičnosti, na neki način u prenesenom značenju ona me podsjetila na tragediju bosanskih muslimana. To šta su bosanski muslimani doživjeli prilikom agresije na njihovu domovinu već sam uspoređivao s tragedijom Titanika. A ovo što preživljavaju preživjeli sa „bošnjačkog Titanika“ nakon rata, skoro da je uporedivo sa slikama čamca za spašavanje koje su ovih dana isplivale na internetu.
Ako sam i pretjerao sa ovom parabolom, usuđujem se upotrijebiti je u ovoj kolumni kako bih bar pokušao ukazati na pogubnost opće nacionalne politike koju vodi bošnjački lider Bakir Izetbegović, pa mu u dobroj mjeri u tome asistira, svjesno ili ne, i sam reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović.
Taman kad sam pomislio da je vrijeme nacionalne bruke i sramote prošlo i da je slavljenje „hižaslavlja“ zaboravljeno, te da ćemo u miru i dostojanstvu bajramovati, Izetbegović se potrudio da nam i ovaj bajram pokvari kada je odlučio da se obrati naciji bajramskim intervjuom datom proselefističkom portalu Saff!
Haman da to običan svijet nije ni primijetio jer je u posljednje vrijeme Izetbegović dao bar desetak intervjua sličnog, opet haman, istog sadržaja. Ali, svakako da su primijetili oni koji veoma brižno i ažurno prate i bilježe šta radi i šta govori nacionalni lider Bošnjaka. To najbolje demonstrira Miroslav Tuđman u svojoj polemici sa njim koji njegovog oca rahmeli Aliju Iztebegovića optužuje upravo za ove „grijehe“ koje on javno čini.
Nekoliko je kardinalnih greški Bakir Izetbegović počinio sa tim intervjuom, a najveća je dojam da on nije prestao tajno šurovati sa selefističkim krugovima u Sarajevu i da sad javno i otvoreno surađuje sa njima! Tako se on u tom intervju okomio na Sebastijana Kurza, Miloša Zemana i Kolindu Grabar- Kitarović, etiketirajući ih islamofobima zbog njihovih kritika o radikalizacija balkanskih muslimana, iako se nikako njih troje ne mogu staviti pod isti kišobran. Da, upravu je Izetbegović kad kaže da je Zeman prononsirani islamofob, ali zar ga kao takvog ne osuđuje cijela Evropa. Zar Kolindi nije prije par godina dodijeljena plaketa „Isa-bega Isakovića“ kao „kraljici Balkana“, koju joj je uručio šizofreni savjetnik Bakira Izetbegovića?! Zar, opet prije par godina, prilikom stoljeća islama u Hrvatskoj nisu reisul-ulema Husein Kavazović, Tayip Erdogan, kao i Bakir Izetbegović izrekli salve pohvala pred predsjednicom Hrvatske kako je Hrvatska primjer Evropi po blagostanju muslimana?!
Potom je reis-ul-ulema Kavazović sa delegacijom koju je predvodio nezvanični bošnjački ideolog Hilmo Neimarlija, posjetio mađarskog predsjednika Viktora Orbana, da bi mu ovaj ukazao sve (vjerske) počasti!
To je bila takva blamaža i nacionalna sramota koju je priredio Bošnjacima ideolog Neimarlija, da je još ni reis, kao ni Izetbegović nisu ni svjesni! Zar se može zaobići Orban kad je islamofobija u pitanju?! Ne može!
Kurzova izjava o plaćanju muslimankama da nose hidžab jeste diplomatski gaf koji je ovaj mladi ministar počinio na onsovu dezinformacija koje je dobio od nekih balkanskih lidera. To je sigurno sasvim razložno objasnio austrijski ambasador koji je tim povodom posjetio reisa Kavazovića. Ali, Kurz se nikako ne može etiketirati kao islamofob kakvim ga je Izetbegović „ocrnio“ u Saffu. Tim prije jer je on nasljednik pokojnog Alojza Mocca, bez kojeg sigurno ne bi Bosna i Hercegovina bila priznata kao država i to prije same Hrvatske! Znajući sve to Bošnaci i danas više vole Kurzov croissant/polumjesec, iako ne znaju njegovo simboličko i islamofobično značenje, nego Erdoganovu, a vala i Bakirovu baklavu, kojom slade sve svoje bajrame. Tim prije jer se Izetbegović nikad nije udostojio ograditi, distancirati, a kamo li kritizirati mnogo teže, ksenofobičnije i uvrijedljivije izjave koje Erdogan odašilje sa Bosfora prema Evropljanima, dakle kršćanima! Ako je kršćanska Evropa toliko islaofobična kakvom je predstavlja Erdogan, a evo i Izetbegović, zašto već desetljećia milioni muslimana hrle prema Evropi, i kršćanskom Zapadu uopće, kao muhe na med?!
Shvatanja koja Bakir mora ispraviti!
Da se razumijemo, ne mislim da su Izetbegovićeve verbale ni blizu uvrijedljive niti otrovne kao Erdoganove i ne vjerujem da bi mu iko od prozvanih tu kritiku uzeo za zlo. Kao što mislim da zaoštravanje odnosa Hrvatske sa Bošnjacima nije reakcija na bošnjačku aktualnu politiku, već da je to isključivo odgovor na utjecaj Erdogana na samog Izetbegovića, s kojim, kako tvrde neimenovani izvori sa Pantovčaka, skoro svakodnevno razgovara.
Ako mi ovaj međunarodni apsket Izetbegovićevog istupa nekako i može „stati u glavu“, ne prestajem se iščuđavati nad pitanjem šta mu je bio stvarni motiv da bajramski intervjuda Saffu. Moje čuđenje je tim veće jer sam imao jedan razgovor sa njim na ovu temu – jedini razgovor nakon njegovih jadnih i gladnih sedam godina stolovanja u zgradi Predsjedništva BiH.
Potom, ne znam da je rahmetli Alija ikad dao intervju ovom listu. Moguće, ali prosto ne vjerujem da je smio to učiniti nakon nekoliko opasnih (ne)djela koja su se pripisivala selefijama nakon rata, poput ubistva hrvatskih povratnika u konjičkom selu Kostajnica koje je počinio Muamer Topalović, pripadnik organizacije i grupacije koja je osnovala ovaj list. Kako je, onda, Bakir Izetbegović, nakon atentata u Rajlovcu na pripadnika OS BiH smio i pomisliti da se kao državnik primakne ičemu što tukne na „vjerski radikalizam“?!
Evo nekih od mogućih odgovora! Moguće je da se Izetbegović i sam boji selefija, pa ih je ovim činom htio umiriti. Malo je vjerovatnije da je ovim činom Izetbegović iskazao zahvalnost Saffu i svim selefijama za odanost SDA-u, kao i njemu samom u obračunu sa njegovim oponentima, posebno sa Fahrudinom Radončićem.
Opasniji motiv bi bio da svojim poistovjećivanjem s radikalnim selefijama šalje poruku međunarodnim protivnicima s kim će imati posla ukoliko ga pokušaju odbaciti kao bošnjačkog lidera, sa čime se vrlo ozbiljno spekulira u sarajevskim diplomatskim krugovima.
A dramatično opasna sumnja bi bila da je Izetbegović ideološki konvertirao od ideja „Islamske deklaracije“, koje je nedavno srčano preporučivao za čitanje mladim turskim političarima, ka idejama knjige „Shvatanja koja trebamo ispraviti“. Radi se o knjizi Imada El Misrija, egipatskog „mudžahedina“ koji je protjeran iz BiH. Ovo militantno selefističko štivo smatra se ideološkim udžbenikom bošnjačkih selefija jer je, navodno, u njemu dorađena „Islamska dekleracija“. Cilj ove knjige je bukvalo odstraniti shvatanja bosanskih muslimana koja odudaraju od selefističkog koncepta, ne samo vjere, već i politike. Tako su po El Misriju, politički koncepti i ideologije poput socijalizma i kapitalizma, pa čak i same demokratije u potpunoj suprotnosti sa islamskim konceptom uređenja države i društva!
Moj strah da je ovakva ideološka konverzija Bakira Izetbegovića moguća proizilazi iz činjenice da se radi o osobi sa vrlo skromnim vjerskim znanjem, pa tako i razaznavanjem islamističkih ideoloških pravaca. Ako se to desilo, onda slike posljednjeg čamca za spašavanje sa Titanika koje su isplivale na internetu mogu biti realne glede sudbine bosanskih muslimana, pa tako i samog dina i islama!, piše Nedžad Latić u kolumni za The Bosnia Times.
