Prije nego što je postala uvažena država u srcu Evrope i centar njemačkog ujedinjenja, Pruska je bila malo kraljevstvo između tri glavne sile Europe: Francuske, Austrije i Rusije. No od 1740. godine njome je zavladao čovjek koji ju je preobrazio u centar europske politike i kulture. Fridrik Veliki ambiciozno se uključio u europske sukobe te iz njih izašao kao pobjednik.

Fridrik se rodio 1712., kad je Pruskom još uvijek vladao njezin prvi kralj, Fridrikov djed. Prije toga Pruska je bila tek kneževina, a u 18. stoljeću i dalje je bila teritorijalno razdvojena i malena. Međutim, zemljom je od 1713. godine počeo vladati Fridrik Vilim, koji je od Pruske napravio vojnu državu.

Smatrao je da njegova zemlja može biti sigurna samo ako ima dovoljno snažnu vojsku da se obrani od neprijatelja sa svake strane. Na dvoru se vrijednost čovjeka mjerila po njegovoj vojnoj sposobnosti. Fridrik Vilim bio je vrlo neugodan i čudan čovjek, koji se okružio isključivo vojnim licima. Kao otac bio je još gori.

Gej princ u militarističkoj Pruskoj

Njegov sin Fridrik odrastao je slušajući glazbu i čitajući knjige. Uživao je u umjetnosti, plesu, glazbi i dobrim zabavama. Ocu se to nije sviđalo – od svog sina očekivao je discipliniranog vojnika koji će jednog dana moći nastaviti voditi Prusku jednako čvrsto kao on. Osim toga, htio je iz njega izbiti njegovu "nježnu stranu", koja mu se nije sviđala kod sina.

Fridrikov život pod nadzorom oca bio je pakao. Nakon nekoliko godina odlučio je pobjeći iz Pruske, daleko od svih kraljevskih pitanja i očevih politika. Sa sobom je poveo svog prijatelja Hansa Hermanna, koji je, sudeći po Fridrikovom životu, bio sigurno više od prijatelja.

Postoje mnogi detalji iz njegove biografije koji daju naslutiti da je bio gej. Na dvoru su ga često posjećivali neoženjeni muškarci i naočiti mladići, a u njegovo vrijeme u palači se pojavio pozamašan broj slika muških aktova. Njegov otac kritizirao je njegovu feminiziranost, a iste kritike kasnije su nastavili koristiti njegovi politički protivnici.

Ipak, Fridrik nije vodio neki romantični život sa svojim Hermannom, već je brzo pronađen i doveden kući, a njegov ljubavnik javno je ubijen. Otac ga je natjerao da gleda Hermannovo smaknuće. Iduće godine za Fridrika su bile paklene, no 1740. napokon umire njegov otac, a počinje Fridrikovo vrijeme.

Velike ambicije odvele su ga u rat

Prva stvar koju je napravio kao vladar šokirala je baš svakoga na njegovom dvoru. Objasnio je da će izazvati Habsburgovce i oteti im titule sada kada su u zavadi baš sa svima. Njegovi savjetnici rekli su mu da je debil i da će uništiti sve što je njegov otac gradio 30 godina. Pruska je lokalna sila, nevažna kad je u pitanju europska politika i zemlja kojoj je najbolje išlo kad se nije miješala u tuđe politike. Ali Fridrik je svoju Prusku odlučio učiniti većom.

Fridrik u Sedmogodišnjem ratu

Srednju Evropu u to vrijeme brine najvažnije političko pitanje: što će se dogoditi s carskom titulom jednom kada umre Karlo IV. Habsburški? Jedini carev potomak je neka djevojka po imenu Marija Terezija, koja ne može biti nasljednica. E, pa Karlo je odlučio nju imenovati novom caricom, a mnoge dinastije tražile su nove povlastice u zamjenu za priznanje ili su s Austrijom ratovale.

Fridrik je odlučio ratovati. Zgrabio je austrijsku pokrajinu Šlesku, koja je bila jedna od najbogatijih regija tog vremena, poglavito zbog rudnika ugljena, srebra i olova. Sve se dogodilo tijekom Rata za austrijsko naslijeđe. Marija Terezija nije uspjela vratiti Šlesku, no dobila je priznanje kao nova carica Svetog Rimskog Carstva.

Fridrik je predvodio svoju vojsku u osvajanju Šleske, a kod kuće je dočekan uz velike ceremonije i svečanosti. Proglašen je Velikim, premda će se svojem narodu ponovno dokazati desetak godina kasnije.

Rat koji je preživio na sreću

1756. godine započinje Sedmogodišnji rat – prvi svjetski sukob na Zemlji. Fridrikova Pruska saveznika je našla u Velikoj Britaniji, a protiv nje su ratovale Francuska, Austrija i Rusija. Fridrik je odlučio napasti prvi znajući da će Rusiji trebati vremena da mobilizira svoju vojsku. No kako se rat oduljio i trajao godinama, Fridrik se više puta našao u teškim situacijama i pred porazom, no na kraju je ipak preživio rat.

Unatoč inicijalnim pobjedama, Fridrik je uskoro počeo gubiti bitke, a u jednoj je izgubio preko 50.000 vojnika, što ga je skoro dovelo do samoubojstva. Nakon poraza uskoro je zauzet i Berlin, a na kraju ga je spasila čista sreća.

Nova osoba na ruskom tronu, car Petar III., bio je veliki fan Fridrika Velikog i odmah se povukao iz rata. Austrija, koja je ostala više-manje u ratu, odlučila je pristati na primirje jer su obje zemlje u tom trenu bile iscrpljene ratom. Marija Terezija još jednom nije uspjela vratiti Šlesku, a svijetu je bilo jasno da je Pruska prava europska sila, ona koja se može oduprijeti kombiniranoj ruskoj i austrijskoj vojsci.

Uspješan u ratu, uspješniji u miru

Fridrik se tada baca na unutarnja pitanja. Bio je jedan od prosvijećenih apsolutista, odnosno preteča onog tipa vladara koji mari za svoje podanike. Skandalozno je izjavio da su u njegovoj zemlji dobrodošli katolici i protestanti, a ulagao je velike napore kako bi sudski procesi bili pošteni bez diskriminacije po nečijem podrijetlu ili socijalnom statusu.

Dvorac Sanssouci - Fridrik ga je dao izgraditi po uzoru na francuske dvorce

Također je propagirao umjetnost - organizirao je razne festivale, pa su Berlin i Potsdam tada posjećivali najveći intelektualci i umjetnici. Gradovi su također kompletno renovirani te su vjerojatno bili najčišći gradovi u Europi tog vremena. Povećao je izdavanja Berlinskoj akademiji i ulagao u znanstvena istraživanja. Često se dopisivao s Voltaireom te ga kasnije doveo u Prusku da ga nauči francuski.

Pred kraj svoje vladavine započeo je podjelu Poljske i tako Pruskoj priskrbio teritorij koji ju je razdvajao. Zemlja je od tada mogla braniti svoj teren puno učinkovitije, a Fridrik je ubrzo započeo i organizaciju nove granične policije.

Smrt i naslijeđe

Fridrik je umro 1786. godine. Iza sebe je ostavio bogato naslijeđe te ga se smatra kraljem filozofom i kraljem umjetnikom. Ipak, njegove politike odvele su ga u ratove koji su od Pruske napravili respektabilnu silu i zbog toga će uvijek biti poznatiji po svojim vojnim pohodima.

Njegov otac pretvorio je Prusku u vojnu zemlju. Onu u kojoj se glorificiralo ubojstvo protivnika i sposobnost ratovanja. Međutim, koliko god se trudio od svog sina napraviti kopiju sebe, Fridrik je odveo Prusku u drugom smjeru. Njome su tada vladali slikari, skladatelji, koreografi i dramaturzi.

Nakon Fridrika Pruska će ući u nesretan period sukoba s Francuskom, u kojima će konstantno gubiti. Vođa te Francuske bio je čovjek koji je pročitao baš svaku biografiju o Fridriku Velikom i bez ikakve sumnje bio njegov najveći obožavatelj. To je bio Napoleon.