Više od 18.000 Palestinaca ubijeno je tokom bjesomučnih izraelskih napada na Gazu, koji traju od 7. oktobra. Broj žrtava, među kojima je najviše žena i djece, značajno je veći jer se hiljade osoba nalaze zatrpane pod ruševinama stambenih i drugih objekata.

Porodica Hagag – Munira sa suprugom, sinom i kćerkom, danima već čeka dozvolu za evakuaciju iz pakla Gaze. Danima, iako je svaki sat kao vječnost dug. Munira je iz Tešnja, godinama živi u Gazi, ali bez obzira na to što i ona i njena djeca imaju bh. državljanstvo, još je među 14 državljana naše zemlje i njihovih bliskih srodnika koji čekaju odobrenje da prijeđu granični prijelaz Rafah prema Egiptu.

Cionistička okupacija

- Mi u Gazi vratili smo se stoljećima unazad zbog ovoga što nam je cionistička okupacija nametnula. Patimo jer nedostaje svega za osnovne životne potrebe. Nema vode za piće ili pranje, nema hrane, sve javne usluge su obustavljene, poljoprivreda je zaustavljena, sve granice su zatvorene i roba ne ulazi u Gazu. Nema goriva, struje nema od prvog dana rata, mobilne mreže su vrlo oštećene. Bukvalno, sve je deset puta skuplje - kaže za „Avaz“ Munirin sin Mashal Abu Hagag.

Ističe da izraelska vojska ne bira ciljeve. Na meti su praktično svi objekti, a žrtve i djeca i stariji.

- Ne prave nikakvu razliku, svi su ciljani, svi će umrijeti! Ovdje govorimo o bombama koje raznesu cijeli kvart. U mojoj ulici komšijama su bombardovane dvije kuće. Oko 30 ljudi je poginulo, a neki od njih još nisu izvučeni iz ruševina. Bio sam tamo pola sata prije bombardovanja, poznavao sam te ljude i mnogo smo tužni. I moja kuća je oštećena. Zamislite da spavate, vjerujete da ste sigurni u svom krevetu, a onda izraelski projektil pada na vas da ubije vas i vašu porodicu - govori Hagag.

Teški uvjeti

Svjedočio je dramatičnim prizorima koje nije u stanju riječima opisati. Kaže da se većina stanovnika ionako prenaseljene Gaze sada slila u Rafah te da ljudi žive u šatorima, ali i na otvorenom prostoru, u veoma teškim uvjetima i situaciji koju su međunarodne organizacije već ocijenile kao apokaliptičnu.

- Zamislite da u ruševinama tražite svog brata, a uspijete pronaći samo njegove udove. Možda ćete ga naći bez glave. Ovo se zaista dogodilo! Moj komšija je spašen ispod ruševina, ali mu je nedostajala donja polovina. Jedan od komšija još nije pronašao nijednu od svojih kćerki blizanki. On će poludjeti - ističe Mashal Abu Hagag.

Još čekaju dozvolu

Od 25. oktobra, kada su zatražili evakuaciju i kontaktirali Ambasadu BiH u Egiptu, preostali bh. državljani u Gazi još čekaju dozvolu da napuste ovaj prostor. Ambasador BiH u Kataru Semir Halilović prije nekoliko dana nam je kazao da su u toku napori da budu evakuirani te da je pomoć zatražena i od prijateljskog Katara.