Nije uvijek dobro kad se sreću čelnici globalnih sila. U Beču su se u junu1961. godine susreli Džon Kenedi (John F. Kennedy), demokratski predsjednik koji je tek ušao u Bijelu kuću, i sovjetski lider Nikita Hruščov. Godinu dana poslije izbila je kubanska raketna kriza. U Ženevi su se u junu 2021. godine susreli Džo Bajden (Joe Biden), demokratski predsjednik koji je tek ušao u Bijelu kuću, i ruski lider Vladimir Putin. Osam mjeseci poslije Rusija je napala Ukrajinu.
U srijedu se sastaju lideri dviju najvećih globalnih ekonomskih i vojnih sila, predsjednici SAD i Kine Džo Bajden i Si Đinping (Xi Jinping). Rusija ima veći arsenal nuklearnog oružja, ali Narodna Republika Kina, prema obavještajnim izvorima, ubrzano radi na povećanju. Prvi su se put kao predsjednici susreli licem u lice u novembru prošle godine na samitu G20 u Indoneziji i nakon toga je nastupilo pogoršanje odnosa. Zato je prije ovog sastanka potrebna doza opreza.
Propao put Blinkena
Sastanka do kojeg nije došlo lako. Na Baliju su se dva šefa dogovorili da se komunikacija dinamizira, ali kad je početkom godine američki državni sekretar Entoni Blinken (Antony) trebao otići u Peking, u javnost se probila vijest o kineskim špijunskim balonima nad SAD. Blinken je ostao kod kuće, a odnosi su se dodatno pogoršali. Lik novog kineskog ministra odbrane postaje nova prepreka. Li Shangfu je pod američkim sankcijama jer je prodavao Rusiji oružje i ne želi razgovarati s američkim kolegom Lojdom Ostinom (Lloyd Austin), a još se nisu stišale ni ljutnje Pekinga zbog posjeta Republici Kini na Tajvanu bivše predsjednice američkog Kongresa Nensi Pelosi (Nancy). SAD još uz to uvode restrikcije na izvoz osjetljive tehnologije poluvodiča u NR Kinu i dobiva na svoju stranu Nizozemsku koja proizvodi mašine za izradu poluvodiča. Stalno mjesto američkog izričaja kad je riječ o NR Kini je "decoupling", odvajanje, koje zatim Vašingtpnm pod utjecajem EU ublažava u "derisking", smanjenje rizika, piše Jutarnji list.
Kriza, klimaks...
Kriza kulminira, ide klimaksu, podsjeća na grčku tragediju.
Na scenu tada stupa "deus ex machina", Vilijam Burns (William), direktor CIA-e, koji u maju odlazi u Peking na razgovore. Nepovezano s njegovom posjetomo, iz javnosti u junu nestaje novi kineski ministar vanjskih poslova Qin Gang, bivši ambasador u SAD. Iako razlozi njegovog uklanjanja nisu do kraja razjašnjeni, veliku je ulogu odigrala njegova veza u SAD koja je rezultirala rođenjem djeteta koje ima - horribile dictu u Partiji - američko državljanstvo.
Kina se suočava s ekonomskim teškoćama i silno bi htjela da dođe do sastanka, ali ne smije pokazati koliko ga želi. Blinken u junu dolazi u Peking, prima ga Si, ali suzdržano, kako pokazuju slike i poruke kineskih medija. Topliji doček priprema kineski šef svega bivšem američkom državnom sekretaru u julu. Protokol je moćan diplomatski komunikacijski mehanizam.
Kako se približavala jesen, postajalo je sve jasnije da Si želi sastanak. Nevolja je što je u međuvremenu nestao i ministar odbrane Li, kineska Skupština potvrdila je smjene i zbog svega toga, plus ekonomija (kineski statističari prestaju objavljivati informacije o nezaposlenosti mladih od 16 do 24 godine nakon što je preskočila 21 posto), dužnosnici u Pekingu moraju osigurati da slika sastanka s Bajdenom u javnosti potvrdi Sijevu važnost, da se vidi kako je on u centru pažnje tijekom boravka u San Francisku gdje će se sastanak održati na margini samita APEC-a (Azijsko-pacifička ekonomska saradnja). The Wall Street Journal piše da kineski dužnosnici preko Majrona Brilijanta (Myron Brilliant), poslovnog konzultanta s dugogodišnjiim iskustvom rada u NR Kini, poručuju da Bajden nikako ne smije "posramiti Sija". Detalji sastanka su konačno utvrđeni tijekom boravka kineskog ministra vanjskih poslova Vang Jija (Wang Yi) krajem oktobra u Vašingtonu, što je vidljivo iz američkih saopćenja koja su bila lišena sadržaja. Boni Glaser (Bonnie), koja je među najboljim sinolozima, s iskustvom rada u administraciji i za administraciju, izjavila je za WSJ:
- Kad god imamo samit s Kinom, riječ je o nadmetanju ko je u jačoj poziciji. To vrijedi za obje strane.
Prvo Bajden, poslije biznismeni
WSJ je saznao da se vodila ozbiljna rasprava o večeri kao uvjetu susreta. Kineska je strana tražila da Si bude počasni gost na banketu američkih poslovnih lidera prije susreta s Bajdenom. Bijela je kuća, očekivano, rekla - ne. Si mora prvo razgovarati s Bajdenom, a onda s moćnim šefovima kompanija. Ako bi prvo bio s biznismenima, mogao bi s njima napraviti neki dogovor koji ne ide u prilog planu razgovora Bijele kuće koja ne želi sukob s poslovnom zajednicom. Jači je bio SAD, Si će prvo Bajdenu, a onda na banket. Peking, realno, nije imao izbora jer mu je važan susret s američkim poslovnjacima budući da strane kompanije u NR Kini izvlače sve više profita, a ne reinvestiraju ga u zemlji. Da je insistirao da prvo bude na banketu, Bajden je mogao odgoditi sastanak, a to bi bilo pogubno u javnoj percepciji nakon što ga je Peking oglasio. Poslovnjaci bi tada bili suzdržaniji.
Najavljujući susret, kineski Global Times citira kineske i američke stručnjake koji su "oprezno optimistični" kad je riječ o očekivanim rezultatima sastanka. Vjeruju kako će samit "pomoći objema stranama da steknu realističnije razumijevanje međusobnih strateških namjera i spriječiti da se razilaženja pretvore u sukobe izvan kontrole. S druge strane, sastanak bi mogao poslužiti stabilizaciji bilateralnih odnosa u kratkom roku jer će neizvjesnost rasti kad SAD uđe u izborni ciklus sljedeće godine". Karin Žan-Pijer (Karine Jean-Pierre), glasnogovornica Bijele kuće, najavila je da je cilj "održati otvorene komunikacijske kanale" te raspraviti "brojne regionalne i globalne teme".
Ruska agresija na Ukrajinu bit će na dnevnom redu, a iščekuje se mogu li dvojica predsjednika pokrenuti mirovnu inicijativu na Bliskom istoku.
