Na današnji dan 1450. godine, u Splitu je rođen Marko Marulić, hrvatski književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti.

Prva upotreba riječi psihologija pripisuje se Maruliću u njegovom djelu “Psichiologia de ratione animae humanae”. Većinu svojih djela Marulić je pisao na latinskom jeziku, ali je ostavio i značajna djela na hrvatskom, te nekoliko kratkih spisa na italijanskom jeziku. U latinskim djelima potpisivao se kao "Marcus Marulus Spalatensis" ili "Marcus Marulus Delmata", a u hrvatskim kao "Marko Pečenić". U Splitu je Marulić završio humanističku školu, ali se ne zna tačno gdje je studirao, pa se pretpostavlja da je to bilo u Padovi, a kasnije se bavio advokaturom u rodnom gradu.

“Judita”

Marulića smatraju i nazivaju ocem hrvatske književnosti jer je autor prvog djela hrvatske književnosti na narodnom jeziku, koje je ujedno i njegovo najznačajnije djelo - religiozni ep “Judita”, punog naslova “Libar Marka Marula Splićanina, u kojem se uzdarži istorija svete udovice Judit, u versih harvacki složena kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili”.

“Juditu” je Marulić dovršio u aprilu 1501. god., ali je štampana tek 20 godina poslije, 1521., a također je jedino njegovo djelo na hrvatskom jeziku koje je štampano za njegovog života.

Inspiracija za ovaj ep mu je, naravno, bila biblijska junakinja Judita, a radnja epa smještena je u zbivanja tokom osmanlijskih osvajanja balkanskih zemalja. U epu “Judita” Marulić je istovremeno tumačio kršćanske svjetonazore, spajajući bibilijske motive s motivima kraja u kojem je živio.

Pisao i svjetovna djela

Napisao je i biblijsku poemu „Suzana“, u 780 stihova, na kraju koje spominje hrvatske knjige, a tematizira biblijsku priču o babilonskoj Jevrejki koja je lažno optužena za preljubu. U pjesmi u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca „Molitva suprotiva Turkom“ vješto je skriven akrostih Solus Deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, "Samo nas Bog, svojom svemoćnom rukom, može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka“.

Marulić je pisao i svjetovnu poeziju, poput „Spovid koludric od sedam smartnih grihov“, „Anka satira“, „Poklad i korizma“, pjesama posvećenih sestri Biri, zatim dramu „Govoren'je svetoga Bernarda od duše osujene“; prevode s latinskog, kao npr. „Oficij Blažene Dive Marije“, „Od naslidovanja Isukarstova“, „De imitatione Christi“...

Njegovu biografiju naslova “Vita Marci Maruli Spalatensis” ("Život Marka Marulića Splićanina") napisao je Frano Božičević Natalis.

Marko Marulić preminuo je u gradu u kojem je i rođen – Splitu, 1524. godine, a pokopan je u splitskoj crkvi sv. Frane.

Preminuo Onore de Balzak, začetnik evropskog realizma

Godine 1850., na današnji dan, preminuo je Onore de Balzak (Honoré de Balzac), francuski književnik, duhovni začetnik evropskog realizma.

Balzak je rođen 1799. u Toursu, a u Parizu je diplomirao pravo, ali se posvetio književnosti. Počeo je pisati u dvanaestoj godini, uprkos protivljenju roditelja, koji su htjeli da bude notar, zbog čega je u početku pisao pod tuđim imenima. Ti prvi radovi nisu bili zapaženi, ali Balzaka neuspjeh nije obeshrabrio.

U svojim romanima ispoljavao je veliku pripovjedačku snagu. Prije njegovog pisanja život običnog čovjeka smatran je nedostojnim književne obrade, a Balzak je opisao sve klase: plemstvo koje je nezadrživo propadalo, buržoaziju koja se uzdizala u težnji za sticanjem novca i položaja, sitnu buržoaziju, lihvare i zelenaše, te seljake koji su bili uklješteni između veleposjednika i seoskog kapitala.

“Ljudska komedija”

Svim svojim djelima Balzak je dao zajednički naziv – “Ljudska komedija”. To je serija od 92 romana, grandiozna epopeja u kojoj je, prema uzoru na Dantea, nastojao sistematski klasificirati panoramu svojih savremenika iz tadašnjeg društva. U tim romanima je prikazao više od 2000 likova iz svih slojeva francuskoga društva, te ekonomske, političke, socijalne i kulturne uvjete doba u kojem je živio.

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzimaju "Škakljive priče", koje su primjer tipične francuske erotske tragikomike zvane "galski humor". Osim njih, izdvajaju se "Otac Goriot", kao prvo realistično djelo, te “Seoski ljekar” i “Sjaj i bijeda kurtizana”.