Uprkos privremenom prekidu vatre i zatišju u borbama u Sudanu, malo ljudi vjeruje da je ovo kraj konflikta a sve se više pitanja postavlja o tome kako bi situacija mogla da se odvija narednih nekoliko sedmica i mjeseci.

Iz razgovora sa nekim analitičarima koji se bave Sudanom, BBC skreće pažnju na moguće scenarije.

Brza vojna pobjeda

Ovakav ishod je malo vjerovatan jer obje strane imaju prednost koja ih favorizuje u različitim fazama konflikta.

To je vojna hunta koja se podijelila na dva dijela - a oba rivala vjeruju u svoju ranu pobjedu.

Sudansku vojsku predvodi general Abdel Fatah al-Burhan, a paravojne Snage za brzo reagovanje (RSF) general Mohamed Hamdan Dagalo poznat po imenu Hemedti.

Prema svjedočenju onih koji bježe iz prestonice Kartuma, RSF imaju blagu prednost u gradu. To je mobilna, gerilska grupa koja brže može da se prilagodi od svojih konvencionalnih protivnika. Ova karakteristika pruža im prednost u aktuelnim borbama u Kartumu.

Ali, pretpostavlja se da vojska ima pristup mnogo većoj oružanoj sili, bilo da je riječ o tenkovima, artiljeriji ili dominaciji u vazduhu.

- RSF sada dovodi u mnoge dijelove Kartuma svoje borce koji zauzmaju napuštene kuće - kaže Alen Bosvel iz Međunarodne krizne grupe.

Oni, kako kaže, u suštini provociraju vojsku da uništi sopstveni grad. 

- Neko bi pretpostavio da (vojska ne) želi da uništi Kartum, ali za njih je ovo egzistencijalna borba - dodao je on.

Obje strane traže spoljnu pomoć što bi moglo da prolongira borbe, smatra nezavisni analitičar Džonas Horner.

Smatra se da vojska ima podršku regionalne sile Egipta, mada je zvanično sjeverni susjed zasad ostao neutralan. Sa druge strane, RSF na svojoj strani ima Ujedinjene Arapske Emirate, rusku plaćeničku grupu Vagner i druge regionalne paravojne snage.

Prolongirani sukob

Konflikt bi mogao da se razvije na više načina od kojih nijedan nije dobar za narod Sudana.

- Sukob ima sve elemente da postane prolongirani građanski rat - smatra Mohanad Hašim, saradnik BBC, inače Sudanac.

Kako kaže, dosta agituju oni koji su lojalni bivšem režimu Omara al-Bašira i njegovoj Nacionalnoj kongresnoj partiji koja promoviše islamističku ideologiju.

Bašira je vojska svrgnula 2019. nakon masovnih uličnih protesta. Tokom 30-godišnje vladavine, pojavile su se mnoge dobro naoružanje etničke milicije.

- Bašir je veoma marljivo radio na stvaranju ovih podjela između ovih različitih etničkih grupa, koje su potom stvorile svoje milicije. Bezbjednosni vakuum koji je stvoren njegovim svrgavanjem doprinjeo je ponovnom organizovanju tih milicija jer su morale da upravljaju sopstvenom bezbjednošću - kaže Horner.

Ako bi te milicije zauzele sada stranu, ovaj konflikt bi se razvio u još opasniji sukob koji bi teško mogao da se obuzda, smatra on.

Potencijalni etnički element brine mnoge posmatrače. Upravo je to ono što pokušavaju oba generala da pretvore u svoju prednost.

Prije početka rata, i Hemedti i Burhan su podsticali etničke podjele, smatra Hašim.

- Mogli bismo da vidimo scenario u kojem RSF, regrutujući marginalizovane dijelove zemlje, pokušava da se predstavi kao snaga ujedinjenja ruralnih sredina - kaže Ahmed Soliman iz Četam hausa.

Mirovni sporazum

Diplomate pokušavaju da navedu dvojicu generala da pristanu na produženje primirja, ali kad je riječ o početku mirovnih pregovora, niko ne vjeruje da će oni početi uskoro.

Postavlja se također i pitanje šta bi moglo da bude prihvatljivo običnim Sudancima.

Hašim je bio u Kartumu tokom revolucije 2019. godine kada generali nisu uspjeli da predaju vlast civilima, što je kulminiralo državnim udarom 2021. godine.

- Imali su godinu i po dana poslije puča i nisu uspjeli da sprovedu mirnu tranziciju. Kakav dogovor bi njih dvojica mogli da postignu, a da bude prihvatljiv građanima Sudana? - zapitao je on.

Izgleda da se svi slažu da će dogovor moći da dođe samo pomoću vanjskog pritiska.

- Teško je zamisliti da bi potpuna obustava neprijateljstava bez značajnog političkog i ekonomskog pritiska regionalnih saveznika kao što su Egipat, UAE, Saudijska Arabija - kaže Bosvel.

Problem je što ima previše rivalskih interesa koji međusobno jedni druge isključuju.

Horner vjeruje da regionalne sile preferiraju vojsku ili neku snažnu ličnost na čelu zemlje, što je, kako dodaje, loša vijest za civilno društvo.

Ipak, postoji bojazan da bi konflikt, ako mirovni pregovori ne počnu uskoro, mogao da se fragmentira što bi dovelo do teškog pronalaženja rješenja.

- Još uvijek postoji mali prostor za mirovne pregovore. Problem je što nijedna strana ne pokazuje spremnost za deeskalaciju - kaže Soliman iz Četam hausa.

Problem je u tome što je ono što dvojica generala žele suprotne stvari, a što je također u suprutnosti sa željama sudanskog naroda.

- Ovo je rat za moć, kontrolu i bogatstva koje obje strane sve više vide kao egzistencijalne. Za ambicije dvojice generala treba platiti veliku cijenu, a platit će je narod Sudana - zaključuje se u analizi.