Vijesti da će bivši predsjednik SAD Džimi Karter (98) početi kod kuće da prima hospicijsku njegu stigle su krajem februara, a "The Carter Center" je u saopštenju objavio da je Karter "odlučio da svoje preostalo vrijeme provede kod kuće sa svojom porodicom i da dobije hospicijsku njegu umesto dodatne medicinske intervencije - javlja časopis "People".
Sada, više od dva mjeseca kasnije, stručnjaci pojašnjavaju da provođenje mjeseci u hospiciju - iako nije uvijek slučaj - uopšte nije neuobičajeno.
Kupanje ili davanje lijekova
- Pogrešno je shvatanje da je prosječna dužina boravka u hospisu posljednjih nekoliko dana nečijeg života - objašnjava Džonatan Flis, predsjednik i izvršni direktor "Empath Health", jedne od najvećih neprofitnih hospicijskih organizacija u zemlji.
- Prosječna dužina boravka u hospisu u SAD je u rasponu od 60 do 70 dana.
Flis dodaje da iako mnogi misle o hospisu kao o njezi koja traje 24 sata dnevno, sve zavisi od situacije samog pacijenta.
- Mnoga njega u hospisu nije 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. To je u kući i van nje i rad sa porodicom i njegovateljem kako bi mogli da izdržavaju svoju voljenu osobu. Zato ih učimo na mnogo različitih načina da pomognu, bilo da se radi o kupanju ili davanju lijekova ili da im bude udobno.
Flis, koji je koautor knjige "Novo zdravstveno doba: Budućnost zdravstvene zaštite u Americi", napominje da je hospis kvalifikovan za nadoknadu troškova "Medicare-a" prema Zakonu o poreskoj pravednosti i fiskalnoj odgovornosti iz 1982. — koji je usvojen u zakon pod samim Karterom.
Potrebni resursi
- Zaista vjerujem da je bivši predsjednik želio da ovo učini dijelom američkih razgovora - rekao je Flis.
Kako Flis objašnjava, njega u hospisu nije namijenjena samo onima na kraju života, već i članovima njihovih porodica.
- Hospis također obezjbeđuje njegovateljima i porodicama resurse koji su im potrebni - kaže on.
To uključuje vođenje članova porodice kroz proces tuge i žalosti, uključujući period "predviđene tuge", u kojem porodica i pacijent znaju da dolazi smrt.
Njega u hospisu također može uključivati stvari kao što su programi za veterane (Karteru, budući da je veteran, vjerovatno bi bila obezbijeđena "ceremonija pričvršćivanja", u kojoj odlikovani vojnik upravlja zastavom sa vojnim počastima).
Hospis također, naravno, pruža punu medicinsku njegu, kao i duhovnost. Neki programi čak pokrivaju stvari poput reikija i muzičke terapije.
Većina ljudi ne želi da umre u staračkom domu
- Sve vrijeme čujemo od porodica i pacijenata: "Volio bih da nam je neko ranije objasnio razmjere i dubinu i širinu onoga što hospis može da donese".
Flis ukazuje na istraživanje koje potkrepljuje ideju da većina ljudi, kada ih pitaju, kaže da ne žele da umru u staračkom domu ili bolničkom krevetu. Umjesto toga, oni žele da budu kod kuće, okruženi porodicom, voljenima i, ako su duhovni, svojim duhovnim savjetnicima i vođama.
- Jedna komponenta hospicija je da se agresivna faza liječenja ozbiljne, uznapredovale, terminalne bolesti povuče i ona prelazi u pomoćnu njegu - kaže on.
- Niko zaista ne zna raspored smrti i dok još možemo da liječimo simptome, mi smo specijalizovani za uklanjanje patnje - fizičkih danaka patnje i anksioznosti i nesanice, kao i emocionalne i duhovne strane - zaključio je Flis.
Džimi Karter je najstariji živi predsjednik SAD u historiji. Preživio je metastatski rak mozga sa brojnim zdravstvenim problemima, uključujući i operaciju mozga nakon pada 2019. godine.
