Fotografije na kojima Mesut Hančer (49) nježno drži ruku 15-godišnje kćeri Irmak koja leži ispod ruševina zgrade u kojoj je nekoć bio stan njegove majke obišle su svijet i rasplakale mnoge. Ti potresni prizori iz Kahramanmarasa najbolje su opisali tugu koja je zadesila milione ljudi u zemljotresom pogođenima Turskoj i Siriji.
No gubitak voljene Irmak nije Mesutova jedina tragedija. Daily Mail piše kako je on u jednoj od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa izgubio još šest članova porodice, uključujući majku te nećake i nećakinje.
- Kćerku, moju princezu, pokušao sam osloboditi golim rukama, ali na kraju sam je morao ostaviti u ruševinama - rekao je Hančer, koji će sve poginule članove porodice pokopati na groblju Kapičam izvan Kahramanmarasa.
On svaki dan posjećuje Irmakino posljednje počivalište - ondje dolazi u narančastoj jakni, istoj onoj koju je nosio i kad su nastale najpotresnije fotografije iz Turske.
- Kćerka i još šestero rođaka, svi su umrli dok su boravili u kući moje majke u Kahramanmarasu, a baš ondje bio je epicentar zemljotresa. Ja sam bio na poslu u pekari kad se zemlja zatresla. Odmah sam nazvao suprugu. Rekla mi je da su ona, naše dvije kćeri i naš sin sigurni... Ali najmlađa kćerka tu noć prespavala je na kauču u bakinoj kući jer je htjela biti sa svojim rođacima... Očajnički sam pozivao svoju majku, ali nije se javljala pa sam otrčao do njene kuće i zavapio Bogu: "Molim te, neka naša kuća bude čitava" - ispričao je Mesut.
Kad je stigao do majčinog doma, otkrio je da se stambeni blok od deset spratova srušio - Irmak, njegova majka i rođaci bili su mrtvi.
- Nisam je želio napustiti... Držao sam je za ruku, to je bio jedini dio njenog tijela koji se vidio ispod hrpe ruševina... Pokušao sam je izvući golim rukama, ali ona je spavala... Bog mi je uzeo kćerku - rekao je shrvani otac u intervjuu za tursku televiziju TV100.
- Bilo je jako teško ukloniti ruševine. Tražili smo bager, ali nismo ga uspjeli dobiti. Na mjesto događaja stigla je policija, ali bager nam nisu mogli poslati. I spasilačka ekipa rukama je pokušala izvući moju kćerku, želim im reći „hvala“, trudili su se... No Irmak je u trenutku zemljotresa pala na leđa i bilo ju je nemoguće dohvatiti lopatom bagera ili drugim napravama...
Tugujem za svakim članom rodbine, ali kćerkina smrt slomila mi je srce. Živ sam, ali iznutra se osjećam mrtvo. Ona je bila moja kćerka i moje sve, a izgubio sam je. Bila je poput ruže i mirisala je poput ruže - zaključio je Mesut.
