Liz Trus (Truss) bit će nova premijerka Velike Britanije. Pobijedila je svog protukandidata Rišija Sunaka (Rishi) na unutarstranačkim izborima vladajuće Konzervativne stranke, što znači da na čelu stranke i zemlje nasljeđuje dosadašnjeg premijera Borisa Džonsona (Johnson), koji je morao podnijeti ostavku nakon niza afera. 

Iako se Džonson dugo opirao pritisku da podnese ostavku, na kraju ga je vlastita vlada i stranka praktički prisilila na to nizom ostavki i prijetnjom izglasavanja nepovjerenja. Trus će tako postati treća britanska premijerka nakon Tereze Mej (Theresa May) i Margaret Tačer (Thatcher).

O stanju britanske politike dovoljno govori to što većina britanske javnosti (52 posto) već smatra da će Trus biti "loša" ili "užasna" premijerka, prema anketi YouGova iz prošlog mjeseca. 43 posto ispitanika također je reklo da joj "uopće" ne vjeruje da će se nositi s gorućim problemom rasta životnih troškova.

Trus je prošle sedmice a u razgovoru za BBC obećala da će već u prvoj sedmici svog premijerskog mandata predstaviti plan za suzbijanje ogromnog rasta cijena energije i životnih troškova općenito, djelomično uzrokovanog ratom u Ukrajini i ruskom odmazdom zbog sankcija. Nije, međutim, iznijela konkretne detalje tog plana pravdajući se da joj treba još vremena. 

Također je obećala da će "unutar mjesec dana predstaviti potpuni plan o tome kako ćemo smanjiti poreze" i "pokrenuti britansku ekonomiju".

Bila u Liberalnim demokratima u mladosti, zagovarala ukidanje monarhije

47-godišnju Trus, koja je od septembra prošle godine do danas bila ministrica vanjskih poslova u Džonsonvoj vladi, prati reputacija ambiciozne, pa i beskrupulozne oportunistice. Njen politički put svakako je zanimljiv: potiče iz ljevičarske porodice i u mladosti se prvo pridružila centrističkim Liberalnim demokratama. Tada je zagovarala prilično progresivne stavove, od legalizacije kanabisa do ukidanja monarhije.

Na kraju se ipak pridružila desnim konzervativcima 1996. Nakon nekoliko godina rada u privatnom sektoru za naftnog giganta Shell i telekomunikacijsku tvrtku Cable & Wireless, aktivno se vratila u političke vode.

Uspjeh je došao s vremenom. Postala je zastupnica okruga Jugozapadni Norfolk na istoku Engleske 2010., preživjevši prije toga izvanbračnu aferu koja ju je umalo koštala nominacije. Od 2012. je obnašala nekoliko ministarskih i drugih dužnosti u obrazovanju, finansijama i pravosuđu.

Bila protiv Brexita prije referenduma pa promijenila stranu

Kada je 2016. na dnevni red došao referendum o izlasku UK-a iz Evropske unije - takozvani Brexit - Trus je imala još jedan politički zaokret po kojem je ostala zapamćena. U kampanji za referendum je, naime, aktivno sudjelovala u taboru "Remain" za ostanak zemlje u EU. Njen prethodnik i donedavni šef Džonson, za usporedbu, bio je jedno od glavnih lica tabora za izlazak.

No nakon referendumske pobjede onih koji su tražili Brexit, i Trus je brzo promijenila tabor i postala jedna od najvećih pobornica Brexita. Kada je Britanija izišla iz EU, Džonson ju je zadužio za pregovore o novim sporazumima o slobodnoj trgovini, a prošle godine imenovao ju je ministricom vanjskih poslova.

Trus je u posljednje vrijeme privlačila pažnju nizom manje ili više kontroverznih izjava. Primjerice, na već spomenuto pitanje kako će se nositi s krizom životnih troškova, odgovorila je da će svoje napore usmjeriti na "smanjenje poreznog opterećenja, a ne na dijeljenje milostinje".

Njene bizarne političke poruke novijeg i starijeg datuma, poput govora iz 2014. kad se zgražala nad tim što Britanija uvozi većinu jabuka, krušaka i sira koji konzumira, već su postale svojevrsni memovi. Na meti ismijavanja na društvenim mrežama našla se i krajem prošle godine kad je prilikom obilaska britanskih vojnika u Estoniji pozirala na tenku, pod vojnim prslukom i šljemom.

Kaže da je spremna pritisnuti nuklearno dugme

Kad ju je voditelj radija Times na predizbornoj stranačkoj debati pitao bi li pritisnula "nuklearno dugme", odnosno naredila nuklearni udar "kao mjeru posljednjeg utočišta", odnosno kako bi se pritom osjećala - budući da bi to dovelo do "globalnog uništenja", Trus je potpuno hladnog pogleda i bezizražajnog lica odgovorila da je to "važna dužnost premijera" i da je "spremna to učiniti".

Naravno, za pretpostaviti je da je riječ o hipotetskom scenariju u kojem Rusija ili druga neprijateljska država prva pokrene nuklearni udar na koji bi se odgovorilo istom mjerom, ali Trus nije imala potrebu to razjasniti kako njene riječi ne bi dodatno zaoštrile tenzije s Moskvom. Svejedno je dobila pljesak okupljenih torijevaca (nadimak za članove Konzervativne stranke).

Trus se i ranije istaknula svojim odlučnim stavom i oštrom retorikom protiv ruske agresije na Ukrajinu. Kad je ruski predsjednik Vladimir Putin u prvim danima invazije naredio stavljanje nuklearnog arsenala u viši stepen pripravnosti, njegov glasnogovornik Dimitrij Peskov čak je iskoristio "apsolutno neprihvatljive" izjave britanske ministrice o "sukobljavanju i okršajima između NATO-a i Rusije". 

"Ako ne zaustavimo Putina u Ukrajini, i druge zemlje će biti pod prijetnjom"

Trus je, međutim, izjavila da "moramo učiniti sve kako bismo pomogli Ukrajini, osim slanja vojske". I u julu je također naglasila da "činimo sve što možemo kako bismo podržali Ukrajinu", uključujući slanje oružja i sankcije, ali da ne podržava "izravnu uključenost trupa Ujedinjenog Kraljevstva".

- Ako ne zaustavimo Putina u Ukrajini, vidjet ćemo i druge zemlje pod prijetnjom: Baltik, Poljsku, Moldaviju, a to bi moglo završiti kao sukob (Rusije) s NATO-om - upozorila je još jednom na posljedice ruske pobjede u intervjuu za Sky News prošlog mjeseca.

Za ruskog predsjednika rekla je da se "u nijednu njegovu riječ ne smije vjerovati" kada su ruske snage raketirale luku u Odesi 23. jula, samo dan nakon sklapanja sporazuma o deblokadi te luke i drugih ukrajinskih luka za izvoz žitarica. 

A kad su početkom juna dvojica britanskih državljana i jedan marokanski, strani dobrovoljci koji su se borili na strani Ukrajine dok ih ruske snage nisu zarobile, osuđeni na smrt na nepriznatom sudu samoproglašene Narodne Republike Donjeck, Trus je to nazvala farsom.

- Oni su ratni zarobljenici. Ovo je lažna presuda bez apsolutno ikakvog legitimiteta. Moje misli su s njihovim porodicama. Nastavljamo činiti sve što možemo da im pružimo podršku - kazala je Trus.

Ostalo je, međutim, nejasno šta to tačno čine jer se Aslin u međuvremenu požalio porodici da su mu separatisti rekli da britanski dužnosnici nisu napravili ništa kako bi se založili za njegovo oslobađanje. I iz Kremlja su izjavili da britanski diplomati nisu bili u kontaktu s Moskvom i da ruski ambasador u Londonu nije pozvan u ministarstvo vanjskih poslova, pisao je tada BBC.

Šokirala Makrona izjavom da nije sigurna je li on prijatelj ili neprijatelj

Razlog je navodno to što se ministarstvo, s Trus na čelu, boji da bi bilateralni sukob između Londona i Moskve mogao osnažiti lažne tvrdnje da su dvojica Britanaca bili plaćenici, zbog čega pokušavaju pomoći svojim građanima preko ukrajinskih vlasti.

Krajem prošlog mjeseca podigla je prašinu još jednom neobičnom, ali znakovitom izjavom. Na pitanje moderatorice na još jednoj debati je li "(francuski) predsjednik Makron prijatelj ili neprijatelj", Trus je lakonski odgovorila da "porota još vijeća" o tom pitanju i odmah dodala da će ga procjenjivati "po djelima, ne riječima" ako postane premijerka.

Makron je, kada su ga novinari pitali za komentar te izjave, prvo ostao vidno šokiran, a potom odgovorio da je "Ujedinjeno Kraljevstvo prijateljska zemlja bez obzira na svoje vođe, a ponekad unatoč svojim vođama".

Čini se da će nova britanska premijerka imati zategnute odnose ne samo s Putinom već i s čelnicima prijateljske države kao što je Makron. O napetostima na unutarnjem političkom planu da ne govorimo.