U Nacionalnoj katedrali u Vašingtonu održana je sahrana Medlin Olbrajt (Madeleine Albright), prve žene na položaju državnog sekretara u Sjedinjenim Američkim Državama. Okupljene, kojih je na memorijalnoj službi u Nacionalnoj katedrali u Vašingtonu bilo oko 1.400, predvodili su američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) i njegovi prethodnici Barak Obama (Barack) i Bil Klinton (bill Clinton).
Predsjednik Bajden se obratio svim prisutnima. Njegov govor prenosimo u cijelosti.
- Sloboda traje bez obzira na sve pred svakim agresorom jer uvijek ima onih koji će se za tu slobodu boriti. A u 20. i 21. vijeku sloboda nije imala većeg šampiona od Medlin Korbel Olbrajt (Madeleine Korbel Albright).
Ana, Alis i Kejti (Anne, Alice, Katie), vaša mama je bila sila, sila prirode. Svojom dobrotom i milošću, svojom ljudskošću i svojim intelektom, preokrenula je tok historije.
Davide, Daniele, Džek, Džejk, Ben i Eli (David, Daniel, Jack, Jake, Ben i Ellie) - premladi ste da se sjećate ovoga, ali kada je pala gvozdena zavjesa i pao Berlinski zid, naš svijet se suočio sa jednom od tih prelomnih tačaka – trenutak preokreta koji se dešava jednom u generaciji, ali i prilika.
Kćer Češke Republike
Ljudi i nacije širom svijeta odlučivali su o budućnosti koju žele da naprave za sebe. A vaša baka, kao gospođa ambasadorka i kao prva žena državni sekretar u američkoj historiji, pobrinula se da te nacije i ti ljudi znaju tačno gdje se nalaze Sjedinjene Američke Države i za šta se mi zalažemo.
Znate, i kroz sve to, njena voljena sestra Keti (Kathy) i njen brat Džon (John) mogu potvrditi, nikada nije zaboravila odakle je došla ili ko je bila. Predsjedniče Obama, predsjedniče i sekretaru Klinton (Clinton), potpredsjedniče Al Gore, članovi Kongresa, bivši i sadašnji članovi kabineta: danas odajemo počast zaista ponosnoj Amerikanki koja je sve nas učinila ponosnijim što smo Amerikanci.
Također želim da poželim dobrodošlicu uvaženim gostima i uglednicima koji su doputovali iz cijelog svijeta da proslave kćer Češke Republike koja je znala šta znači izdržati rat i bježati od progona.
Sa svojim prijateljem Vaclavom Havelom — kada je umro, sjećam se, kada ga je Medlin hvalila, koristila je ove riječi, a citiram: "Bacao je svjetlo na mjesta najdublje tame i stalno nas je podsjećao na naše obaveze koje imamo jedni prema drugima."
Ove riječi se podjednako odnose na Medlin.
Kada sam dobio vijest da je Medlin preminula, bio sam u avionu na putu za Evropu da se sastanem sa našim NATO saveznicima u Briselu kako bih pomogao u pokušaju da nastavimo da zadržimo jake saveze na okupu - našu organizaciju i međunarodni odgovor na brutalan i neopravdan rat Rusije protiv Ukrajine.
I nisam zaboravio da je Medlin bila veliki dio razloga zašto je NATO još uvijek jak i galvanizovan, kao što je i danas. I nekoliko dana kasnije, otputovao sam u Poljsku i govorio o svemu šta je na kocki u našem svijetu i za demokratiju i slobodu — koja je pod napadom snaga autokratije i ugnjetavanja.
Genocid na Balkanu
Mnogima je dosadilo da me slušaju kako govorim kako mislim da smo na još jednoj prekretnici svjetske historije, gdje bukvalno postoji teška kontra-konfrontacija između autokrata i demokratskih nacija.
Predsjedniče Klinton — Bile, nisam zaboravio da ste govorili u istom Varšavskom zamku u kojem sam ja trebao govoriti 25 godina ranije.
U mom slučaju, bilo je veče. Unutrašnjost dvorca - prelijepo dvorište - prima oko 500 do 600 ljudi. I uglavnom su bili prisutni Poljaci i Ukrajinci kada sam govorio. I siguran sam da su mnogi u publici govorili engleski, iako vjerovatno nije njihov maternji jezik.
Ali kada sam spomenuo ime – poštovali su ono što sam rekao – ali kada sam spomenuo ime Medlin Olbrajt, nastalo je zaglušujuće klicanje. Svi su zaustavili sve i počeli da navijaju. Bilo je spontano. Bilo je stvarno. Jer njeno ime je još uvijek sinonim za Ameriku kao snagu dobra u svijetu.
Medlin nikada nije gubila riječi ili gubila vrijeme kada bi vidjela nešto što je trebalo popraviti ili nekoga kome je potrebna pomoć. Samo bi krenula sa poslom. I kao član Senatskog komiteta za vanjske poslove od kad sam bio klinac — Bože, bila su to dobra stara vremena. Ja sam dobar dio tog vremena bio predsjednik ili prvi član. A 90-ih godina, mogu potvrditi da je Medlin, uz značajnu pomoć predsjednika Sjedinjenih Država, držala odbor zaista zauzetim.
U našem radu da zaustavimo genocid na Balkanu, podržimo nove demokratije u Istočnoj i Centralnoj Evropi, da razvijemo Plan Kolumbija — u svim tim poduhvatima, Medlin je bila neuporediv saveznik i savjetnik osim predsjednika meni i ostalima u komitetu.
Uvijek je imala vještinu da objasni američkom narodu zašto im je važno da se ljudi svuda u svijetu bore da dišu slobodno. A Medlin nije stala kada je napustila Vladu. Decenijama je bila veza vanjskopolitičke zajednice, uvijek — i mislim uvijek — na vrhu najnovijih dešavanja, uvijek se zalagala za demokratiju i uvijek prva koja bi oglasila uzbunu o fašizmu.
"Međunarodna politika je lična"
Predsjednici i lideri širom svijeta nastavili su tražiti njezine savjete, uključujući i mene. Kada sam je prošle godine zamolio da predsjedava Odborom za politiku odbrane, izgradila je biznis. Ispumpala je bestselere New York Timesa koji su bili i veoma dalekovidni i duboko istaknuti - i konstantno su bili bestseleri. Mislim da sam ih sve pročitao.
Znate, a ona — i mentorirala je generacije eksperata za vanjsku politiku u usponu — citiram, „vanjskopolitički establišment“.
Znate i stvar koju sam primijetio da je bila namjerna i izvanredna u vezi s njom – ne za razliku od sekretarke Klinton – bila je da se pobrinula da mlade žene znaju da pripadaju svakom pojedinom stolu koji se tiče nacionalne sigurnosti, bez izuzetka.
Danas, širom naše vlade i širom svijeta, Medlini štićenici su legija. Mnogi su danas ovdje, a svaki u sebi nosi iskru upaljenu njenom strašću i njenim sjajem.
Mislim da je dio razloga zašto je Medlin bila tako uspješna diplomata to što je razumjela nešto u šta sam oduvijek vjerovao. A moj šef, predsjednik Obama, kada sam bio potpredsjednik, me je zezao jer sam to često ponavljao, jer sam vjerovao da je razumjela nešto u šta sam oduvijek vjerovao: da je sva politika, posebno međunarodna politika, lična. Sve je, na kraju krajeva, lično.
Mogla je ići prst na petu sa najtvrđim diktatorima, a zatim se okrenuti i bukvalno naučiti kolegu ambasadora kako da radi makarenu na podu Vijeća sigurnosti UN-a. Svi mislite da se šalim. Ne šalim se.
Ipak, mislila je da je mene previše teško naučiti da plešem. Bila je u pravu.
Diplomatiju je naučila za trpezarijskim stolom
Bez obzira gdje se nalazila, razumjela je ljude. Bilo joj je stalo do ljudi. A sve je to bilo utemeljeno na obrazovanju stečenom gledanjem njenog oca, Josefa Korbela — i njenog mentora.
Diplomatiju je naučila za trpezarijskim stolom. I tokom njenog života, Medlin ništa nije bilo važnije od porodice, ništa.
Medlin je imala isto pravilo kao i ja i drugi ovdje: bez obzira šta se dešava u toku mog dana- kao što vam predsjednik Obama može reći - ili sa kim se sastajem, ako neko od moje djece nazove, ja prihvatam poziv. Ona je bila ista.
Ana, Alis,Kejti i njeni unuci - svako od vas - svako od vas je bukvalno priznanje njenoj ogromnoj sposobnosti da voli.
Znam da je teško, ali obećavam vam: Ona je uvijek sa vama - u tvom umu, u tvom srcu i dijelu tvoje duše. I obećavam vam: imat ćete tešku odluku i pitat ćete se: „Šta bi ona željela da uradim?“ Nije šala. Zapamtite da sam to rekao. To će se dogoditi.
I, Keti i Džon, veza koju ste vas troje održavali kroz svoje živote uvijek je bila sidro za Medlin kroz sve uspone i padove života. Kakav poklon. Kakva porodica.
Znate, od tog prvog transatlantskog prelaska na SS America, do slijetanja u nacije širom svijeta u tom velikom plavo-bijelom avionu ukrašenom riječima "Sjedinjene Američke Države", Medlin je shvatila da je njena priča, priča Amerike. Njena priča je bila američka priča.
"Neophodna nacija"
Voljela je govoriti o Americi kao o "neophodnoj naciji". Za nju ta fraza nikada nije bila izraz arogancije. Radilo se o zahvalnosti za sve što joj je ova zemlja omogućila. To je bio dokaz njenog vjerovanja u beskrajne mogućnosti koje samo Amerika može pomoći da se otključaju širom svijeta i njenog razumijevanja onoga što američka moć može postići kada je ujedinjena i motivirana trajnim američkim vrijednostima.
Zato nije ništa više voljela od zakletve novih građana ovom našem velikom narodu. Upalila bi se, podsjetivši ih da je nekada stajala tamo gdje su oni stajali.
Pošto je stekla blagoslove slobode, nije željela ništa drugo nego da ih dijeli širom sveta.
Za Medlin, iz moje perspektive, nije bilo više misije, nije bilo veće časti od služenja ovom velikom eksperimentu u slobodi poznatom kao Sjedinjene Američke Države. Neka njena uspomena i dalje bude blagoslov za naš narod, a mi da se sjećamo njenih riječi i njenih djela.
Neka uvijek bude svjetlo svima onima na najmračnijim mjestima - podsjetnik na našu obavezu koju imamo jedni prema drugima.
Neka Bog blagoslovi Medlin Olbrajt - zaključio je Bajden u svom obraćanju.