Situacija u pojasu Gaze postaje neizdrživa, stanovnici su uplašeni, pod velikim stresom i pritiskom, a raketiranja dočekuju u kućama jer skloništa od razornih projektila nemaju. Bišćanka Sutka Elbarawi, koja već tridesetak godina živi u gradu Beit Lahia u Palestini, kaže da je tokom dana ubijeno oko 50 stanovnika.
- Jako je loša situacija. Žrtve su na ulicama, djeca, žene … Pred iftar su srušili još jednu veliku zgradu u kojoj je živjelo oko 80 porodica. Oni pogađaju veće zgrade, prvo udare da oštete možda jedan stan, nakon 15 minuta ponovo. A nakon tri takve rakete onda sruše cijelu zgradu. Kao šibica se sruši sva. Prije su gađali samo određena mjesta, ali sada gađaju po ulicama tako da ne smijemo izaći iz kuća – kaže Sutka Elbarawi u telefonskom razgovoru, koji prekidaju detonacije. Nove rakete pale su na oko 500 metara od njene kuće.
- Grozno je stanje. Ovdje sam sa djecom. Prvi put je ovako strašno. Ja sam već više ratova preživjela, ali ovaj je najgrozniji – u suzama nam govori Elbarawi, koja je u Gazi dočekala još jedan krvavi Ramazan, a po svemu sudeći i sutrašnji Bajram.
- Ne znamo kako smo maloprije iftarili. Tek da čovjek nešto stavi u stomak. Jutros na sehuru isto svako uzeo po komadić hljeba i neki jogurt popio i to je to. Cijeli dan u kući, nervoza, psihički pritisak, ne možeš izaći, ne možeš ništa kupiti, nemaš ni za šta jer ne ide se na posao – dodaje Sutka Elbarawi.
Rođena Bišćanka početkom rata u BiH udala se za Palestinca Abu Saleha, koji je tada studirao u Bosni. Danas imaju petero djece, od kojih su dvije kćerke udate, jedan sin studira u Tuzli, a s njom su u Bait Lahiji njena dvojica sinova.
- Htjela sam sinove izvući bar tamo, ali u ambasadi su mi kazali da su prešli određene godine, nemaju rodne listove – dodaje Elbarawi.
Teritorij Palestine decenijama okupira Izrael, a posljednji sukobi počeli su nakon napada izraelske policije na vjernike u džamiji Al Aksa, za muslimane svijeta treće najvažnije sveto mjesto, dok Izraelci tvrde da su se na njenom mjestu nekada nalazila dva jevrejska hrama. Uz blage osude novih bombardiranja Palestine svijet ponovo ostaje nijem i neodlučan pred patnjama civila. - Al Aksa od kad je Boga i svijeta postoji. To je Božija kuća i koje god vjere da smo treba da se bojimo na tu kuću da udarimo, da dignemo ruku. Unutra žene klanjaju, oni pucaju, udaraju po narodu koji klanja. A tu šutnju svijeta ne znam kako bih opisala. Ima li tu imalo ljudskosti!? Treba tu drukčije srce da zakuca za čovjeka kad vidi gdje je i šta se radi. Da se boje Boga, da kažu - pa to su djeca. Da progovorimo, pričamo, stavimo ruku u ruku skupa i učinimo nešta. Ali nema ništa od toga, svako gleda drugog da gine, niko ne reaguje. Sve je to neka politika, svako za sebe i svoje dobro – kaže Elbarawi.
Sve što se u periodu mira izgradi bude srušeno u napadima poput ovih koji su u toku. Palestinci su narod koji pati, prepušten sebi i mnogo nadmoćnijem okupatoru.
