Sjedinjene Američke Drežave su moja prva ljubav. Zaljubio sam se u zemlju mnogo prije nego što sam imao tu sreću da živim ovdje. Od trenutka kad sam u osnovnoj školi bio izložen prvim slikama njenih nebodera, ogromnih mostova, Kadilaka, plaža i Hollywooda, osjećao sam da pripadam ovdje, napisao jeArnold Švarceneger (Arnold Schwarzenegger) za list "The Economist" koji prenosimo u nastavku.
I dok sam saznavao više o osnivanju Amerike, o viziji očeva utemeljitelja, o ovoj zemlji prilika, padao sam sve dublje i dublje pod njezinu čaroliju. Kad sam imao sreću da se ovdje preselim prije više od 50 godina, bio sam očaran. Danas sam duboko zabrinut za svoju zemlju. Kao imigrant, kao Amerikanac i kao republikanac, moja je dužnost progovoriti.
Odrastao sam u ruševinama zemlje koja je odustala od demokratije i suočila se s posljedicama. Možda mislite da sam pretjerano osjetljiv u vezi s tim - ali kad proživite posljedice kao i ja, vjerujte mi, brinete.
Kad sam se rodio 1947. godine, dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, Austrija je bila usred gladi. Odrastajući, bio sam okružen slomljenim ljudima koji su ispijali krivnju zbog učestvovanja u najzlobnijem režimu u historiji. Bili su dio sistema koji je ubio 6 miliona Jevreja, zajedno s najmanje 5 miliona drugih nevinih ljudi, mučio i eksperimentirao na ljudima i započeo rat koji je uzrokovao 75 miliona smrtnih slučajeva. Nisu svi bili bijesni antisemiti ili nacisti. Mnogi su samo korak po korak išli putem prema sve većem zlu jer je to bio najlakši put.
Ne vjerujem da je Amerika sposobna za te dubine zla, ali vjerujem da bismo se trebali sjetiti strašnih posljedica koje može imati odabir sebičnosti i cinizma umjesto služenja i nade. Želim biti siguran da ne poduzimamo te sudbonosne korake.
Postupak predsjednika Donalda Trumpa na uništavanju vjere u naše izbore i odbacivanju stoljeća američkih principa mora naići na opću osudu svih političkih vođa, bez obzira na stranku.
Sud za sudom odbacio je tužbe o masovnim prevarama birača (59 slučajeva odbijeno je na sudovima, uključujući Vrhovni sud), kao i Ministarstvo pravosuđa te državni izborni funkcioneri obje stranke. Nema spora o tome ko je pobijedio na predsjedničkim izborima i nastavak ove šarade je glup, lud i zao.
Zahtjev predsjednika Trumpa u telefonskoj snimci koja je procurila do državnog sekretara Džordžije Breda Rafenspergera (Brad Raffensperger) da "pronađe 11.780 glasova" niska je tačka u američkoj historiji. Da gospodinu Rafenspergeru već nisam dodijelio nagradu Demokratski akcijski heroj prošlog mjeseca - koju moj institut na Univerzitetu Južne Kalifornije dodjeljuje kako bi prepoznao funkcionere koji štite američke vrijednosti - sada bih se trudio da ga počastim. On je istinski heroj za suprotstavljanje ovom neameričkom sranju.
Jednom sam snimio film o Terminatoru pod nazivom "Sudnji dan". To je samo Hollywood. Ali 6. januara za mnoge je političare Sudnji dan. Hoće li se odlučiti da stanu na stranu birača ili će se odlučiti za svoju stranku i svog sebičnog predsjednika?
Za one u mojoj stranci koji razmišljaju o ustajanju protiv glasača, znajte ovo: naši će unuci znati vaša imena samo kao negativaca koji su se borili protiv velikog američkog eksperimenta i volje birača. Živjet ćete u sramoti. Vrijeme je da se članovi moje stranke odmaknu od stranačkog bojišta i prihvate rezultate izbora. Nikad ne smijemo svoju stranku staviti iznad velikog američkog eksperimenta. Nikada ne smijemo zaboraviti da smo prvo Amerikanci. Nikada ne smijemo zaboraviti da bilo koja moć koju imaju naši političari dolazi od birača i da su oni odlučili.
Neka Bog blagoslovi ovu zemlju i svakog Amerikanca dovoljno hrabrog da se zauzme za nju. Neka je Bog pomogne onima koji su spremni sve to baciti.
Kada je George Washington napustio ured, napisao je oproštajnu poruku koja odzvanja kroz historiju. Kao naš jedini nezavisni predsjednik, posebno je upozorio na opasnost političkih stranaka.
Danas zvuči kao neko ko je putovao kroz vrijeme (iako sam mislio da je to moja stvar):
“Naizmjenična dominacija jedne frakcije nad drugom, izoštrena duhom osvete, prirodnim za stranačku neslogu, koja je u različitim dobima i različitim zemljama počinila najveće strahote, i sama je zastrašujući despotizam. Ali to dugo vodi prema formalnijem i trajnijem despotizmu. Poremećaji i bijede kojima rezultira postupno naginju umove ljudi da traže sigurnost i počivaju u apsolutnoj moći pojedinca; i prije ili kasnije šef neke prevladavajuće frakcije, sposobniji ili sretniji od svojih konkurenata, okreće to raspolaganje u svrhe vlastitog uzvišenja, na ruševinama javne slobode”.
