Premijer liga je stala kada je objavljeno da je menadžer, Mikel Arteta, zaražen koronavirusom. Bilo je to 12. marta. Tačno dvije sedmice kasnije, Baskijac je objavio da se izliječio u samoizolaciji, na svoj 38. rođendan.

Ne zna se kada će ponovo krenuti lopta, za sve zdavorazumske ljude, pa i prave fudbalske navijače, to i nije najvažnije pitanje - o nečem sličnom razmišljao je Mikel Arteta, sastavljajući opširno i vrlo emotivno pismo, objavljeno na sajtu Arsenala.

- Prije svega, želio bih da prenesem poruku svim ljudima koji su izgubili svoje najmilije, onima koji pate u bolnicama, imaju teške trenutke i bolesni su: vrlo smo zahvalni svima koji se bave zdravstvom, koji rade u klinikama, ljudima u samoposlugama, ljudima koji pružaju usluge dostave hrana, prevoza, medijima... I dok god imamo priliku da barem malo smanjimo rizik od bolesti, pozivam sve da budu odgovorni i ostanu kod kuće, što je duže moguće - napisao je Arteta.

Istakao je i da se u potpunosti oporavio.

 - Što se mene tiče, osjećam se potpuno oporavljeno. Imao sam neke simptome. Kad su nas zvali iz kluba i obavijestili nas da smo mogli da budemo izloženi virusu zbog vlasnika Olimpijakosa kad smo igrali s njima - u tom trenutku... ne znam, u sebi sam osjetio da je to upravo ono što imam. Sutradan je trebalo da igramo protiv Mančester sitjia, pa sam odmah nazvao doktora.

Postojao je ogroman rizik - osim toga, prvi sam osjetio simptome, vrlo jasne simptome. Ako je to istina, tada su svi igrači i ljudi povezani s klubom koji su me svakodnevno kontaktirali bili u opasnosti. Kako nismo mogli sami da donesemo odluku, morali smo da razgovaramo s Premijer ligom, Mančester sitijem. Utakmica je odložena”.

Očito je da su nas dotakle sve vijesti koje smo dobijali iz Kine, Italije, a potom Španije. Vremenom shvatiš: ‘Jao, svako se može zaraziti, ovo je vrlo ozbiljno’ - i počnete da razmišljate o ljudima s kojima ste razgovarali, o drugim ljudima koji su možda povezani s njima. A onda sve postaje zastrašujuće.

- Što se tiče simptoma, imao sam normalan, valjda blag oblik koronavirusa - tri ili četiri pomalo problematična dana, s blagom temperaturom, suvim kašljem i određenom nelagodom u grudima. To je sve. Poteškoća je u tome što ne živim sam, štaviše - imam troje djece kod kuće, bio sam zabrinut. Moja supruga je prošla kroz to, takođe, a prošla je i naša dadilja. Hvala Bogu da se djeca nisu razboljela. Sada smo svi u savršenom redu.

- Učinio sam sve što sam mogao. Izolovao sam se u hotelskoj sobi, bio sam sam tamo dva do tri dana, ali nakon drugog dana moja se supruga takođe počela da osjeća simptome. Vjerovatno je bilo kasno - u vrijeme kad su se moji simptomi pokazali, ona je već bila zaražena. Stoga nismo mogli da spriječimo širenje virusa u našoj kući - već je bilo kasno kada sam primio pozitivan test.

 - Šta sada radim kod kuće? Pa, imam troje djece - od 10 godina, sedam i četiri godine. Možete li da zamislite tu koliličinu energije! Ja sam vrlo pozitivna osoba, i pokušavam na trenutak da kažem: ‘Pa, šta možemo da naučimo iz ovoga?’ Kakva je ovdje lekcija i koje se mogućnosti otvaraju za nas? Već 10 godina nisam imao priliku da se probudim sa svojom djecom i provodim puno vremena s njima, posvetim im se, saslušam ih. Pa i da uradim domaći zadatak s njima. I ista stvar sa mojom suprugom.

- Dakle, ovo je sjajna prilika. Ne smije da bude izgovora. Kod kuće smo zajedno i stvarno uživamo u ovim trenucima. Pitate se, da li je ovo minus za socijalizaciju djece? Da, jeste. Ali istovremeno, ovo je jedinstvena prilika da budu s roditeljima i dobiju potrebnu pažnju. Tako da se u tom smislu, emocionalno, osjećam vrlo zadovoljno, jer im dajem sve - a to je nešto na šta nisam naviknut.