PSIHOPATE

Izvod iz matične knjige monstruma: Ledeni osmijeh rostovskog kanibala od kojeg je strahovao Sovjetski savez

Znam da moram biti uništen. Ja sam greška prirode - posljednje su riječi Andreja Čikatila, jednog od najmonstruoznijih serijskih ubica.

Čikatilo: Osmjeh koji ledi krv u žilama

Ad. A.

3.4.2019

Znam da moram biti uništen. Ja sam greška prirode - posljednje su riječi Andreja Čikatila, jednog od najmonstruoznijih serijskih ubica.

On je osuđen na smrtnu kaznu, a pogubljen je 1994., u 54. godini, jednim metkom u potiljak iza zidina zatvora u Novočekarsku. Od ovog profesora književnosti, koji je rođen u Ukrajini, strahovao je cijeli tadašnji Sovjetski savez.

Tamošnja štampa dala mu je nekoliko nadimaka poput Sjekač iz Rostova, Crveni ubica, Građanin X i Otac zla., a uskoro se navršava 25 godina otkako je pogubljen.


Čikatilo tokom rekonstrukcije jednog od zločina

Brata pojeli kanibali

Čikatilovo odrastanje pratila je duboka trauma iz djetinjstva jer su njegovog brata Stefana otele komšije koje su zbog izgladnjelosti pojele njegovo tijelo. Otac i majka bili su notorni alkoholičari, a djetinjstvo je proveo gladujući. Zbog izrazito mršave konstitucije bio je stalna meta siledžija iz razreda. Prema njegovom psihijatrijskom profilu koji su prenijeli brojni svjetski mediji, a po čemu je snimljeno nekoliko dokmentarnih filmova, Čikatilo je bio najbolji učenik u razredu, a sa 14 godina postao je urednik školskog časopisa.

Nakon završenih studija otkrilo se da je bio nesiguran u blizini žena, a prema izvještaju psihijatara, seksualnu frustraciju dodatno je pojačala činjenica da je bio impotentan. Imao je nekoliko djevojaka, ali sve su ga napuštale, jer nije mogao da ima seksualni odnos. To se pročulo i Čikatilo je bio u očaju, što je bio okidač za njegov ubilački nagon.

Iz Ukrajine preselio se u Rostov, gdje se transformirao u monstruma, koji je ubio više od 53 ljudi koje je sakatio i silovao.


Čikatila dovode pred Sud

Ubilački pohod započeo je ubistvom 22. decembra 1978. godine, kada je ubio devetogodišnju djevojčicu koju je i silovao nakon smrti. Nakon toga ubio je i 17-godišnju djevojku, koju je zadavio i izbo. Žrtve je mamio na željezničkim stanicama, birajući mlade ljude koji su napustili svoje domove. Samo 1988. godine ubio je tri puta, sve tri žrtve bile su dječaci. Nije bilo pravila kada će napasti, mada je to najčešće radio kada bi otišao na službeni put. Tako je ubio tinejdžera Olega Makarenkova, zatim mladića Evgenija Murakova (15), kao i dječake stare devet i tri godine. Postajao je sve sigurniji u sebe, pa je dječaka Jaroslava Makarova (11) ubio usred botaničke bašte u Rostovu. Ubijao bi gdje god je otišao, a skoro sve žrtve od njih više od 50 imale su prepoznatljiv “potpis” njihovog poremećenog krvnika. Čikatilo je počinio skoro svaki tip zločina karakterističan za serijske ubice, silovao je, sakatio, mučio i skrnavio tijela žrtava.

Jeo genitalije žrtvama

Nekima je jeo genitalije, sjekao vrhove jezika, a jedan od njegovih prepoznatljivih postupaka bio je da isječe kapke i izvadi očne jabučice žrtava vjerujući “da se u očima čuva lik ubice i kada osoba umre”.

Uhapšen je nakon što je policija odlučila da ga prati zbog sumnjivog ponašanja i iniciranja razgovora sa strancima na ulici. Čikatilo je sve priznao psihijatru Aleksandru Buhanovskom rekavši mu da je ubio više od 53 osobe, a dao je i opis mjesta na kojima ih je sahranio.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.