Možda ste primijetili da se u posljednje vrijeme sve veći broj ljudi posvećuje smanjenju unosa mesa u svoju ishranu ili njegovom potpunom izbacivanju. Ovo je inače dio plana da postanu zdraviji, da smanje negativan utjecaj na okolinu ili da uzmu u obzir opće dobro životinjskog svijeta.
Trećina Britanaca tvrdi da su u potpunosti prestali jesti meso ili potpuno smanjili unos mesnih proizvoda, dok dvije trećine ljudi iz SAD kaže da konzumiraju manju količinu barem jedne vrste mesa, prenosi BBC.
Za ovaj trend su djelimično zaslužne inicijative poput „Bezmesnih ponedjeljaka“ i „Veganuar“. U isto vrijeme, veliki broj dokumentarnih filmova i istaknutih zastupnika veganizma istakli su beneficije manjeg unosa mesnih proizvoda.
Ali, da li ovi pokušaji imaju ikakvog utjecaja u svakodnevici?
Rast prihoda
Ono što znamo je da se svjetska potrošnja mesa izuzetno brzo povećala tokom posljednih 50 godina. Danas je proizvodnja mesa skoro pet puta veća od one u ranim šezdesetim godinama prošlog stoljeća – od 70 miliona tona do više od 330 miliona tona u 2017.
Ogroman razlog za ovo je činjenica da danas na planeti živi više ljudi. Tokom tog perioda broj ljudi na planeti se i više nego udvostručio. U ranim šezdesetim godinama prošlog stoljeća taj broj je iznosio 3 milijarde, a danas 7,6 milijardi stanovnika.
Iako je broj stanovnika dio razloga, to ne objašnjava u potpunosti zašto se proizvodnja mesa povećala za pet puta.
Drugi ključni faktor su povećani prihodi.
Širom svijeta, ljudi su postali bogatiji, čiji je pokazatelj činjenica da se globalni prosječni prihod i više nego utrostručio za pola stoljeća. Kada uporedimo potrošnju različitih država, uviđamo da što su ljudi bogatiji, konzumiraju više mesa.
Ne samo da je na planeti više ljudi, nego i više ljudi koji mogu sebi priuštiti meso.
Ko jede najviše mesa?
Postoji jasna veza između potrošnje mesa i bogatstva širom svijeta, 2013. (posljednja dostupna godina), SAD i Australija su bile u vrhu liste za godišnju potrošnju mesa. Uz Novi Zeland i Argentinu, u obje države je izračunato 100 kilograma po osobi, jednako oko 50 pilića ili pola krave na jednu osobu, prenosi BBC.
Dakle, visoki nivoi potrošnje mesa se mogu uočiti širom Zapada, što pokazuje da u većini zemalja u zapadnoj Evropi konzumiraju između 80 i 90 kilograma mesa po osobi.
Na drugom kraju spektra, mnoge od najsiromašnijih zemalja na svijetu konzumiraju vrlo male količine mesa.
Prosječni Etiopljanin konzumira samo 7 kilograma, stanovnici Ruande 8, a Nigerijci 9 kilograma. To je deset puta manje od prosječnog Evropljanina.
Za zemlje sa malim prihodima meso je još veliki luksuz.
Ovi podaci predstavljaju količinu mesa po glavi dostupnoj za potrošnju, ali ne prikazuju hranu koja se troši kod kuće ili u prodavnicama. U stvarnosti, ljudi jedu neznatno manje mesa od pokazanog, ali je ovo još približna procjena. Zemlje srednjih prihoda potiču potražnju za mesom.
Jasno je da najbogatije zemlje troše mnogo mesa, a da one sa niskim prihodima troše malo.
Situacija je takva već 50 godina ili više. Zašto onda svi kolektivno jedemo više mesa?
Za ovaj trend je zaslužan rastući broj zemalja srednjih prihoda.
Zemlje u ubrzanom razvoju poput Kine i Brazila su postigle primijetan ekonomski razvoj u posljednim decenijama i veliki porast u potrošnji mesa.
U Keniji potrošnja mesa se malo promijenila od 1960-ih.
U kontrastu s tim, u to vrijeme, prosječni Kinez je konzumirao manje od pet kilograma godišnje. Do 1980-ih, ovaj broj se podigao na 20 kilograma, a u posljednje dvije decenije broj se utrostručio na više od 60 kilograma.
Ista stvar se desila u Brazilu, gdje se potrošnja skoro udvostručila od 1990-ih, u isto vrijeme nadmašujući skoro sve zapadnjačke države.
Indija je značajan izuzetak, dok su se prosječni prihodi utrostručili od 1990-ih, potrošnja mesa se nije povećala.
Pogrešno je shvatanje da su Indijci vegeterijanci – dvije trećine Indijaca jede bar neku vrstu mesa, sudeći prema nacionalnim anketama, prenosi BBC.
Bez obzira na to, konzumirana količina mesa u Indiji je ostala mala. Ona iznosi 4 kilograma po osobi i najniža je na svijetu. Ovo je vjerovatno djelimično uzrokovano kulturološkim faktorima za neke Indijce, kao što je izbjegavanje određenih vrsta mesa zbog vjerskih razloga.
Koje države konzumiraju najviše mesa?
Mnogi u Evropi i Sjevernoj Americi kažu da pokušavaju smanjiti unos mesa, ali da li to funkcionira?
Ne baš, sudeći prema statistikama. Novi podaci iz Odjela za Agrikulturu SAD (USDA) ukazuju da se potrošnja mesa po osobi zapravo povećala u posljednjim godinama.
Iako mi možda mislimo da mu popularnost slabi, potrošnja mesa u SAD u 2018. g. je bila blizu svom rekordu u posljednim decenijama.
Slična je situacija i u Evropskoj Uniji.
Dok se zapadnjačka potrošnja mesa sigurno i polahko povećava, vrste mesa koje se konzumiraju se mijenjaju.
Ovo znači manje crvenog mesa – govedine i svinjetine – a više mesa peradi. U SAD,ova vrsta mesa sada sačinjava polovinu potrošnje, a 1970. je sačinjavala četvrtinu.
Ove vrste zamijena bi mogle značiti dobre vijesti za zdravlje i okolinu.
Utjecaj mesa
U određenim okolnostima, jesti meso može biti korisno. Umjerene količine mesa i mliječnih proizvoda mogu poboljšati zdravlje ljudi, posebno u zemljama sa niskim prihodima, gdje ishrana nije raznovrsna.
Naime, u mnogim zemljama, potrošnja mesa prevazilazi osnovne nutricionalne koristi. To bi moglo biti rizično za zdravlje. Istraživanja su povezala prekomjerno unošenje crvenog i prerađenog mesa sa povećanim rizikom srčanih bolesti, udara i određenih tipova raka.
Mijenjanje govedine ili slanine sa piletinom bi mogao biti pozitivan korak. Ovaj korak je također bolji za okolinu jer su krave, naprimjer, neučinkoviti konverteri hrane koju troše u meso.
U poređenju sa piletinom, govedina ima negdje od 3 do 10 puta više utjecaja na korištenje tla, vodu i emitovanje stakleničkih plinova. Svinjetina je negdje između ovo dvoje.
Budućnost gdje je potrošnja mesa održiva i uravnotežena širom svijeta bi zahtijevala ogromne promjene. Ovo bi značilo ne samo promjenu u vrstama mesa koje konzumiramo, nego i količini.
Naime, meso bi moralo ponovo postati luksuz.
