Euro danas puni 20 godina. Uprkos sumnjama i krizama kroz koje je prolazio, stekao je "punoljetstvo", postavši druga valuta u svijetu i jedan od simbola evropskog projekta.
Kreiranje monetarne unije se smatra jednim od najvažnijih događaja nakon pada Berlinskog zida, zajedno sa stvaranjem jedinstvenog tržišta, raspada Sovjetskog Saveza i ujedinjenja Njemačke.
Kada su 1998. potpisani sporazumi o uvođenju zajedničke valute, smatralo se da će uspješna monetarna unija "svuda promovisati slobodnu i efikasnu trgovinu", javlja Radio Slobodna Evropa.
Ekonomista i nobelovac Robert Mandel (Mandl) je svojevremeno napisao u Volstrit džornelu (The Wall Street Journal) da će "benefiti proizilaziti iz transparentnosti utvrđivanja cijena, stabilnosti očekivanja i smanjenje troškova transakcija".
Predsjednik Evropske centralne banke (ECB) Mario Dragi uporedio je svojevremeno euro sa bumbarom - "čudom prirode" - koji nije u stanju da leti, ali ipak to nekako čini.On je to izjavio na vrhuncu grčke dužničke krize kada su mnogi brinuli hoće li se evrozona ubrzo raspasti. Međutim, osiguravanjem velikih količina gotovog novca, ECB i Dragi su uspjeli da očuvaju san o zajedničkoj valuti.
Euro je u početku postojao samo kao virtualna valuta u računovodstvenim i finansijskim transakcijama i koristilo ga je 11 država.
Tri godine kasnije su u promet ušle euro kovanice i novčanice. Kasnije se pridružilo još osam zemalja, a moglo bi se uključiti još sedam nakon što ispune kriterije.
Zajedničku valutu koristi 340 miliona ljudi u 19 zemalja. Još 175 miliona ljudi izvan eurozone ili koriste evro ili svoju domaću valutu ravnaju u skladu s eurom. Oko 38 procenata populacije u evrozoni nije koristilo nijednu drugu valutu u svom životu.
Na početku je bilo otpora njegovom uvođenju jer se smatralo da će dovesti do rasta cijena. U Nemačkoj je čak dobio nadimak "teuro", po njemačkoj riječi za skupo.
Ipak, nakon dvije decenije žestikih kritika i predviđanja da će propasti, jedinstvena evropska valuta je uspjela da opstane.
Euro uživa popularnost kao nikada do sada, a vlade najzaduženjih zemalja evrozone uštedjele su hiljade milijardi eura zbog smanjenih troškova pozajmljivanja koje omogućava članstvo u ovom bloku.
Evropska centralna banka se pokazala mnogo fleksibilnijom i inovativnijom u vrijeme periodičnih kriza nego što su najvatreniji pobornici zajedničke valute mogli i da zamisle u vrijeme njenog koncipiranja u drugoj polovini 1990-ih.
