Predsjednik SAD Donald Tramp (Trump) i lider Sjeverne Koreje Kim Jong-un sastat će se večeras na dugoočekivanom samitu u Singapuru, no ovo nije jedini historijski moment u odnosima Sjeverne Koreje i SAD.
Dvije države našle su se na suprotnim stranama Korejskog rata, koji je trajao od 1950. do 1953. godine i u kojem je poginulo više miliona ljudi, uključujući i 36.000 američkih vojnika.
Rat je počeo u junu 1950. godine, kada su sjevernokorejski vojnici prešli preko granice s Južnom Korejom i započeli iznenadni napad. Južnokorejska vojska umalo je protjerana s poluotoka zbog svoje nespremnosti, sve dok snage Ujedinjenih naroda predvođene SAD nisu uspjele odbiti napad sjevernokorejskih vojnika.
Kina je intervenirala na strani Sjevera, čime je napredak UN-a zaustavljen.
Borbe su okončane primirjem u julu 1953. godine, ali mirovni sporazum nika nije potpisan, čime je poluotok i dalje u tehničkom stanju rata. Danas je oko 28.500 američkih vojnika stacionirano u Južnoj Koreji.
Januara 1968. godine mornarica Sjeverne Koreje napala je i preuzela američki špijunski brod “Pueblo” nadomak istočne obale Sjeverne Koreje. Prilikom napada poginuo je jedan američki mornar, a 82 je zarobljeno.
Zarobljeni mornari su proveli 11 mjeseci u Sjevernoj Koreji, tokom kojih su, kako navodi agencija, tučeni i ispitivani prije nego što su pušteni na slobodu. Mornari su oslobođeni nakon što je glavni pregovarač SAD potpisao sporazum kojim je potvrđeno da je američki brod nelegalno ušao u teritorijalne vode Sjeverne Koreje. Zaplijenjeni brod “Pueblo” je izložen u Pjongjangu.
Naljeto 1976. godine dvojica američkih vojnika su ubijena sjekirom u demilitariziranoj zoni između dvije Koreje, dok su pokušavali posjeći drvo koje se nalazi na tom području. SAD su odgovorile tako što su poslale bombardere B-52 prema demilitariziranoj zoni da bi zastrašili Sjevernu Koreju. Tadašnji lider Sjevera Kim Il-sung izrazio je žaljenje zbog ubistava i ovaj slučaj je upisan u historiju kao jedan od najnotornijih ubistava u demilitariziranoj zoni.
Prva prilika za samit Južne i Sjeverne Koreje pojavila se 1994. godine, kada je Sjevernu Koreju posjetio bivši američki predsjednik Džimi Karter (Jimmy Carter) u cilju rješavanja razmirica. Karter se u Južnu Koreju vratio nakon pregovora s Kim Il-sungom i tadašnjem predsjedniku Južne Koreje Kim Jong-samu predložio samit dvije Koreje. Južnokorejski predsjednik prihvatio je ponudu, međutim, do samita nije došlo, jer je Kim umro od srčanog udara u julu 1994. godine.
Prvi samit dvije Koreje održan je 2000. godine, kada je na čelu Sjevera bio Kim Jong-il, a Jug je predstavljao tadašnji predsjednik Kim Dae-jung.
Kasnije te godine, u oktobru, SAD su potpisale ugovor o nuklearnom razoružanju Sjeverne Koreje, čime je okončana višemjesečna briga da će Sjeverna Koreja povlačenjem iz sporazuma o neširenju nuklearnog oružja pretvoriti svoje nuklearno gorivo u bombe.
Paktom, koji je nazvan ''Sporazumni okvir'', Sjeverna Koreja je prihvatila da prestane s nuklearnim razvojem i da u jednom trenutku razmontira sva svoja nuklearna postrojenja. Pakt je, međutim, propao 2002. godine, kada su američki zvaničnici optužili Sjevernu Koreju da u tajnosti vodi program u kojem koristi obogaćeni uranijem.
Oktobra 2000. godine ''desna ruka'' Kim Jong-ila i vicemaršal Sjeverne Koreje Čo Mjong-rok doputovao je u SAD, čime je postao najviši zvaničnik koji je posjetio SAD još od vremena Korejskog rata. Čo se sastao sa tadašnjim predsjednikom Bilom Klintonom (Bill Clinton) i uručio mu Kimovo lično pismo. Čo je posjetio SAD jer su dvije zemlje tražile olakšanje međusobnih odnosa nakon eskalacije neprijateljstava u naposljetku prvog samita dvije Koreje.
Nekoliko sedmica nakon posjete, američka državna tajnica Madlen Olbrajt (Madeleine Albright) posjetila je Pjongjang u pokušaju da organizira posjetu Klintona.
Sastala se s Kim Jong-ilom i zajedno su gledali spektakl ''Arirang''. Mirno raspoloženje između SAD i Sjeverne Koreje raspalo se nakon što je Džord Buš mlađi (George W. Bush Jr.) došao na mjesto predsjednika 2001. godine i postavio čvrstu politiku prema Sjevernoj Koreji. Klinton je, na kraju, kao poslanik posjetio Sjevernu Koreju 2009. godine da bi osigurao slobodu dvojice američkih novinara zarobljenih u toj zemlji.
SAD i Sjeverna Koreja ponovo su se našle u pregovorima 2003. godine u okviru pregovora Šest nacija, među kojima su bile i Kina, Južna Koreja, Rusija i Japan. Tokom pregovora, koji su s prekidima trajali do 2008. godine, Sjeverna Koreja je obustavila svoj nuklearni program i ukinula pojedine ključne elemente u svom glavnom poligonu za testiranje nuklearnog naoružanja. Zauzvrat, dobili su sigurnost, ekonomske i energentske povlastice.
Ovi pregovori također su propali, jer nije postignut dogovor oko načina da se provjeri da je Sjeverna Koreja zaista započela s nuklearnim razoružavanjem. Tokom 2009. godine Sjeverna Koreja se povlači iz pregovora.
Krajem 2011. godine preminuo je Kim Jong-il, a nasljeđuje ga njegov sin Kim Jong-un, koji je odmah počeo s neuobičajeno velikim brojem oružanih testova. Kim je tada rekao da mu je cilj napraviti nuklearne rakete koje imaju sposobnost pogoditi kopno SAD.
Prošle godine svijet je svjedočio velikom zaoštravanju odnosa SAD i Sjeverne Koreje, a Tramp i Kim su vrijeđali jedan drugoga i neprestano iznosili prijetnje napadom.
AP navodi da je Kim ove godine promijenio svoju taktiku. Poslao je delegaciju Sjeverne Koreje na Zimske olimpijske igre u Južnoj Koreji, a sastao se i s južnokorejskim predsjednikom Mun Džae-inom u demilitariziranoj zoni. Lider Sjeverne Koreje tada je rekao da je spreman odreći se svog nuklearnog programa ukoliko dobije garancije od Amerike.
Tramp je na kraju pristao da se sastane s Kimom, a nedavno je i jedan od najviših sjevernokorejskih zvaničnika Kim Jong-čol putovao u SAD, noseći pismo od Kima Trampu.
