Austrijske bi vlasti mogle čak i zabraniti manifestaciju u Blajburgu, zbog isticanja ustaških obilježja.  

Takav potez ne bi iznenadio profesora s Univerziteta u Gracu, Florijana Bibera (Florian Bieber).

Drastične kazne

U razgovoru za „Dnevni avaz“ on objašnjava najavljene promjene zakona u Austriji kojima se predlaže drastično kažnjavanje onih koji koriste nacistička i fašistika obilježja u ovoj zemlji.

- Zahvaljujući novinarima i političarima, postali smo svjesniji problema sve češćeg i raširenijeg korištenja fašističkih i simbola krajnje desnice na tom skupu. Sada smo dobili inicijativu da se zabrani korištenje ustaških i sličnih oznaka u Austriji. Nama, kao i u Njemačkoj, strogo je zabranjeno korištenje nacističkih i fašističkih simbola i nije nam ni malo drago kada vidimo da Hrvati bez problema zloupotrebljavaju Austriju za isticanje ustaških i krajnje desničarskih oznaka – kaže Biber.

On nije želio nagađati da li će promjene zakona dobiti podršku u parlamentu, ali ističe da su Austrijanci, posebno s ulaskom krajnje desne Slobodarske stranke (FPO), postali bitno osjetljiviji.

- Vidi se to i po činjenici da je okupljanje u Blajburgu sada pod većom paskom javnosti, a uslovi za održavanje manifestacije postali strožiji.

Kao zadnje sredstvo ostaje mogućnost zabrane. Teško da bi se to sada moglo desiti, ali i to opcija. Vlada Koruške jako je zainteresirana da se to pitanje uredi – kaže Biber.

Ustaše iz BiH

Upitan da li u Austriji prate pažljivije ko su osobe koje ističu ustaška obilježja, te radi li se uglavnom o bosanskim i Hrvatima Imotske krajine, on odgovara negativno.

- No, sigurno ima logike u toj procjeni, obzirom na to da HDZ u BiH ima jasnu nacionalističku agendu. Također, logičnim se čini i da stegonoše ustaštva dolaze iz nacionalističkijih i konzervativnijih regija Hrvatske.

Tragedija Blajburga je u činjenici da su partizani tamo počinili zločine, što je historijski nepravedno. Oni koji su bili u ustašama ili sarađivali s njima trebali su biti izvedeni pred sud. Pošto toga nije bilo, onda ima i onih koji su ubijeni a da nisu bili krivi nizašta.

No, način na koji se sada održavaju komemoracije sasvim je jasno nacionalistički obojen. Igroriraju se i činjenice da je među žrtvama bilo i nehrvata, te se time nastoje revidirati historijske činjenice – kaže dalje Biber.

On upozorava da je odavanje počasti vojncima tzv „nezavisne države hrvatske“ nešto što u Austriji ne može imati legitimitet.

Navodi i da je cijeli događaj pažljivo „režiran“ s provlačenjem ustaških simbola – slova „U“ i crnih odora.

- Pravi je problem to što u Hrvatskoj, kao državi, u njenoj desnici, nema volje da se podvuče jasna crta i poruči da su simpatije prema ustašama potpuno neprihvatljive – zaključuje on.

Šta se desilo u Blajburgu 

Tokom maja 1945. godine, povlačeći se pred partizanima, pripadnici ustaških i domobranskih snaga, slovenački saradnici fašista, te četnici, nedićevci i ljotićevci..., našli su se „u sendviču“ između britanskih trupa koje su oslobađale Austriju i partizana koji su oslobađali Jugoslaviju.

Saradnici fašista predali su se britanskim snagama, ali su ih oni izručili partizanima. Uslijedila je partizanska odmazda. Historičari se ne slažu s brojkama ubijenih. One variraju od 10.000 do više od 200.000 ljudi.