Argumentacija Evropske komisije zvuči jasno: "Ili ćemo mi izvoziti stabilnost ili ćemo uvesti nestabilnost", tako je sažeo komesar za proširenje EU Johanes Han (Johannes Hahn) redovnu inspiraciju EU da zemljama zapadnog Balkana, njih šest, da jasnu perspektivu učlanjenja.
Šta bi trebala biti inspiracija za demokratske i privredne reforme kao i rješavanje međudržavnih te unutrašnjo-političkih sukoba. Ali, ono što Komisija EU ne izgovara je u najmanju ruku isto tako značajno: EU se želi suprotstaviti rastućem utjecaju Rusije i Kine u regionu, koje novcem i investicijama zavode region i, za razliku od EU, ne postavljaju neugodna pitanja o stanju pravne države, navodi njemački "Deutsche Welle".
"Deutsche Welle" dalje piše da protiv punopravnog članstva u dogledno vrijeme ne govori samo činjenica da ovih šest država ni približno nisu obavile svoje "domaće zadatke" u pogledu reformi, koje EU zahtijeva, nego i fundamentalna razmišljanja - posve neovisno od tempa reformi na Balkanu.
- EU je trenutno previše zauzeta sama sobom da bi imala snage za još jednu rundu proširenja. I sam spomen datuma mogućeg proširenja u puno prijestonica EU izaziva totalnu paniku. I to iz dobrih razloga - navedeno je u tekstu "Deutsche Wellea".
U posljednjim rundama proširenja EU su političke odluke u stranu gurnule primjedbe o manjkavoj spremnosti za učlanjenj pridošlica. Danas bi svi, npr. od Rumunije i Bugarske, puno više tražili prije nego što bi bile propuštene u klub. A ko jednom uđe u njega, protiv njega se rijetko šta efikasno može primijeniti. Taj profitira na svim prednostima EU, a može i da sam odlučuje, čak i onda kad se ponaša problematično. U činjenju vlada Poljske i Mađarske može se vidjeti koliko je Briselu teško prisiliti države članice da se ponašaju prikladno.
Prema navodima ovog njemačkog portala, na Balkanu je nacionalizam možda i ponajveći problem. Komisija živi u nadi da ga, u slučaju učlanjenja ovih šest zemalja, može pripitomiti. A najvjerovatnije je da bi taj problem onda bio u samoj Uniji, a ne van nje. S rezultatom da bi EU još više bila blokirana nego što je to već i sada.
Da se ne zaboravi i enormni ekonomski raskorak: svih ovih šest država su privedno duboko ispod EU prosjeka i time na duže staze samo neto-primači. A za neto-platiše je članstvo u EU sve manje atraktivno što više primača ima u njoj. Princip solidarnosti je teoretski uredu, ali disproporcije ne smiju biti prevelike. Osim toga bi punopravno članstvo -i sa njim povezana sloboda nesmetanog kretanja - najvjerovatnije dovelo do novog migracionog pokreta s Balkana ka zemljama EU blagostanja te useljavanjima u dobrostojeće socijalne sisteme EU. Što je razumljivo iz vizure ljudi s Balkana, ali bi još više pobudilo mržnju prema strancima na sjeveru Evrope.
Novinar "Deutsche Welle" na kraju zaključuje da EU ne smije prepustiti zapadni Balkan ni samom sebi, a ni utjecaju Rusije i Kine. Cilj mora da ostane jače vezivanje za EU. Ali ne nikako punopravno članstvo, nego partnerstvo ispod tog nivoa, nešto slično statusu koji u odnosu na EU imaju danas Norveška ili Švicarska. Što bi veoma pogodovalo još užoj privrednoj kooperaciji, a značilo bi i široku lepezu podrške, ali: bez prava glasa u EU.
Ovako razmišlja dobar dio šefova država i vlada EU, ali do sada to nisu izgovarali. Umjesto toga su na samitu u Sofiji pjevali stare pjesme koje kazuju o tome kako će ovih šest zemalja sigurno jednog dana biti članice EU, ali eto, sad je za to suviše rano.
Poštenije bi bilo da su obje strane pokazale realističniji pristup, s konkretnim vremenskim horizontom dešavanja, navodi "Deutsche Welle".
