U velikoj i za nas prilično zabrinjavajućoj analizi, ''New York Times'' piše da Balkan, ''kolijevka Prvog svjetskog rata'', postaje ''bojište u onome što se čini kao novi hladni rat''.
Rusija, upozoravaju analitičari, širi svoj utjecaj i uvećava međuetničke tenzije u zemljama koje se nadaju da će ući u Evropsku uniju, poput Bosne i Hercegovine, Srbije i drugih. Miješanje Rusije već je potaklo Brisel da oživi svoje planove za proširenje, koje je praktički stavila na mirovanje. Usto, i Vašington ponovno usmjerava pažnju na rizik za svoje NATO članice na području Balkana, među kojima je i Hrvatska.
- Balkan je postao još važniji nakon zajedničkog odgovora Zapada Rusiji zbog trovanja dvostrukog ruskog špijuna Sergeja Skripalja, u sklopu kojeg je izbačeno više od 150 ruskih diplomata i obavještajaca iz dvadesetak zemalja - smatra Mark Galeoti (Galeotti), viši istraživač na Institutu za međunarodne odnose u Pragu: ''Rusija traži odgovore koji su asimetrični i Moskvi pružaju različite prilike.''
U novom istraživačkom radu za Evropsko vijeće o vanjskim odnosima Galeoti piše kako ''Rusija gleda na Balkan kao na bojno polje u svom političkom ratu'', pokušavajući ''odvratiti pažnju i stvoriti određeni materijal za cjenkanje s Evropskom unijom''.
Čarlsom Kupčanom (Charles Kupchan), bivši direktor odjela za Evropu Vijeća za nacionalnu sigurnost pod predsjednikom Barakom Obamom (Barack), kaže da ''Rusi iskorištavaju posljednji dio zapadne Evrope koji je i dalje politički disfunkcionalan''.
Balkanska situacija ima određene sličnosti s Ukrajinom, gdje je Rusija prvo pristala da se Kijev pridruži Evropskoj uniji - ali ne i NATO-u - a zatim se predomislila, što je dovelo do revolucije koja je potakla Moskvu da pripoji Krim i izazove separatističku pobunu u istočnoj Ukrajini. Na Balkanu pak nadmetanje s Rusijom može izazvati novu nestabilnost u regiji koja i dalje osjeća posljedice bjesomučnog rata devedesetih.
Bosna i Hercegovina, zemlja koja je rastrgana i onda opet sastavljena nakon rata, i dalje je krhki konstrukt, opterećen korupcijom, slabim vodstvom i etničkim, odnosno nacionalističkim tenzijama među zajednicama te je u biti metafora cijelog Balkana, piše ''NY Times''.
Jedna od glavnih žarišnih tačaka koje Rusija pokušava iskoristiti, primjećuje Kupčan, inicijativa je predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za raspisivanje referenduma o neovisnosti tog poluautonomnog entiteta BiH.
Druge žarišne tačke su Makedonija sa svojim tenzijama među većinskim Makedoncima i manjinskim Albancima te razmirice između Srbije i Kosova, čiju nezavisnost Beograd i dalje ne priznaje.
Zbog svega toga EU sada nudi ponovnu šansu priključenju za Bosnu i za drugih pet balkanskih država - Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i Kosovo - ali zauzvrat traži fundamentalne strukturne reforme.
Ipak, mnogi su skeptični je li EU, čije se pojedine članice sve više okreću populizmu, iskrena kad kaže da želi primiti nove članice. Jedno je sigurno - niko ne vjeruje da su ove zemlje već spremne za ulazak. Makedonski ministar vanjskih poslova Nikola Dimitrov opisao je ovaj proces ''kao da smo zaključani u čekaonici bez izlaza''.
EU konačno iznosi detaljan plan za Balkan
Ipak, EU je konačno iznijela detaljan plan za Balkan, prema kojem bi se Srbija i Crna Gora, jedine dvije zemlje uključene u pristupni proces, trebale pridružiti EU do 2025. Strategija Brisela za zapadni Balkan, objavljena u februaru, sastoji se od šest segmenata: vladavina prava, sigurnost i migracije, socioekonomski razvoj, prijevoz i energetska povezanost, digitalna agenda te pomirenje i dobrosusjedski odnosi. Bugarska, koja predsjedava Unijom, održat će poseban samit o Balkanu u maju.
Ipak, izvještaj iz Brisela čini ovaj plan upitnim, budući da se u njemu navode ozbiljni interni problemi poput povezanosti države s organiziranim kriminalom i korupcije na svim nivoima vlasti, odnosno snažnog ispreplitanja javnog i privatnog interesa te političkog uplitanja u medije i nedostatka neovisnosti pravosuđa.
Karl Bilt: Da se Jugoslavija nije raspala, već bi bila u EU
S druge strane, Rusija je jasno dala do znanja da joj je daljnje širenje NATO-a na zapadnom Balkanu neprihvatljivo, a s tim se povezuje i navodni pokušaj puča u Crnoj Gori 2016., prije nego što se ta zemlja pridružila NATO-u. Rusija se pokušava nametnuti u regiji, kako prema vlastima tako i u biznisu, tako da kad ove zemlje uđu u EU, ''unesu ruski utjecaj sa sobom'', kaže Galeoti.
Taj je proces sličan onome u Grčkoj i na Cipru, koji se smatraju mjestima na kojima se ruski novac s lakoćom pere i konvertira u eure.
Rusija isto tako ima znatnu medijsku prisutnost, kako preko lokalnih podružnica svojih medija poput Sputnjika, tako i preko svojih botova koji su aktivni na društvenim mrežama, piše NY Times.
Karl Bilt (Carl Bildt), bivši premijer Švedske i poseban izaslanik EU za Balkan, upozorava i na ruske investicije u srpsku infrastrukturu, posebno energetsku. Iako EU ulaže daleko više u Srbiju, Srbija je posebno naklonjena svojoj "pravoslavnoj braći".
Ironija je, kaže Bilt, da bi u slučaju da se nije raspala, Jugoslavija već bila u EU.
- Balkan je uvijek najbolje živio kad je bio integriran u širi okvir, što je danas jednako važno kao i u prošlosti, a onaj koji je danas dostupan je EU - zaključuje Bilt.
