Venecuelu potresa duboka politička i ekonomska kriza. Ta zemlja je podijeljena između Madurovih pristalica i liberalne opozicije koja je organizirala proteste.
Podsjetimo, predsjednik Nikolas Maduro (Nicolas) je odlučio da za april raspiše prijevremene predsjedničke izbore.
On se osjeća sigurno jer masovne demonstracije prošle godine nisu dovele u pitanje njegovu vlast, a prošlo mu je i brutalno političko nasilje sa izborima za ustavnotvornu skupštinu koja je sačinjena od njegovih pristalica, a kako bi se razvlastio legitimno izabrani parlament koji je pod kontrolom opozicije.Maduro se osjeća sigurno i zato što je opozicija podijeljena oko toga kako mu se suprotstaviti i malo je vjerovatno da će moći da stane iza jednog kandidata. U prilog mu idu i regionalni izbori na kojima je njegova partija pobijedila. Venecuela je u takvom stanju da malo ko vjeruje da se zemlja može vratiti demokratiji i pravnom poretku na miran način.
Tu je ključno pitanje uloga vojske. Mnogi se nadaju da će generali u jednom trenutku dići ruke od Madura i izvesti puč jer više niko normalan ne može da gleda gladnu naciju koja pljačka dućane kako bi prehranila porodice. Novac zbog hiperinflacije više ništa ne vrijedi, a Karakas više nema nijednog regionalnog i svjetskog saveznika.Međutim, puč je malo vjerovatan iz nekoliko razloga. Prvo, vojska ne gleda sve ovo sa strane. Ona zapravo vodi zemlju, a Maduro im odgovara kao "civilno lice" nacije, jer vojne hunte više nisu u modi. Pored toga, Maduro kao bivši vozač gradskog autobusa, bez obrazovanja, nije opasnost, već samo klimoglavac generalima.
Drugo, generali venecuelanske vojske su duboko ogrizli u trgovinu drogom koja je državni posao, kao i druge oblike organiziranog kriminala. Oni su toliko korumpirani da su zapravo taoci sopstvenih poslova. I treće, uzevši u obzir sve navedeno, nijedan visokopozicionirani general ne bi udario na Madura jer nijedna frakcija opozicije ne garantira generalima spokoj poslije promjene režima.
