Decenijama mnogi Kubanci nisu mogli zamisliti život bez Fidela Kastra (Castro), a malo se toga promijenilo od njegove smrti prije godinu dana - reforme napreduju jako sporo, a odnosi sa Sjedinjenim Državama su zamrznuti. Na Kubi ne postoji nijedan spomenik, nijedna ulica koja se zove po Kastru. To je bila njegova želja.
No, godinu dana od njegove smrti 25. novembra 2016., Kastrova prisutnost i dalje se itekako osjeća na karipskom otoku. Njegove ideje uče se u školama, a mnoge njegove izreke javno su dobro. Fotografije mu krase mnoge državne zgrade. Malo se toga promijenilo za Kubance od Kastrove smrti.
- Mnogo prije nnego što je umro, Kastro se povukao iz vladinih aktivnosti - ističe Suzan Gratijus (Susanne Gratius), politologinja sa univerziteta u Madridu, "ali je ostao simbolična ličnost i komentirao što se događa u politici."
U početku je postojala nada da će predsjednik Raul Kastro izaći iz bratove sjene i ubrzati reformski put koji je Fidel začeo, ali se to za sada nije dogodilo.
- Reformski je put trenutno 'na ledu'. Zaustavljen je i put otvaranja prema Sjedinjenim Državama. Kubanska vlada trenutno ne želi eksperimentirati s tim - smatra Bert Hoffmann, politolog s njemačkog Giga Instituta.
- Dolaskom Donalda Trampa (Trump) u Bijelu kuću, vratio se Hladni rat. To je ojačalo konzervativce na Kubi - tvrdi taj stručnjak.
Tramp je opozvao niz mjera svog prethodnika Baraka Obame (Barack Obama) koje su ublažile uvjete u turističkom sektoru, te je zabranio poslovnu saradnju s kubanskim oružanim snagama koje kontroliraju velik dio sveukupne kubanske ekonomije.
Nakon tajanstvenih zvučnih napada na Američku ambasada u Havani, Vašington je od tamo povukao velik broj svojih diplomata.
- Tu je Raul Kastro najveći gubitnik - naglasila je kubanska disidentica Yoani Sanchez na svom blogu 14ymedio.
Zatopljenje diplomatskih odnosa između Kube i SAD brzo je završilo, a "obje su se države vratile u vremena Hladnog rata", tvrdi Sančez.
Po vlastitoj najavi, Raul Kastro u februaru iduće godine kani odstupiti s funkcije predsjednika i otvoriti put mlađem naraštaju političara, što bi ujedno trebalo biti prvi put u gotovo 60 godina da otokom ne vlada neko iz porodice Kastro.
Fidel je na Kubi ostavio neizbrisiv trag, pa mnogi stanovnici jednostavno ne mogu zamisliti život bez vođe revolucije.
- Znali smo da će taj dan doći, ali me ipak pogodilo - kaže Lourdes koja na pijaci u Havani prodaje voće i povrće.
"Stara sam koliko i revolucija, ne znam za ništa drugo".
Kastro je za svoje pobornike junak koji je oslobodio Kubu, suprotstavio se SAD i predvodio napredak društva. Protivnicima je nasilni autokrat koji je gušio one s drugačijim idejama, nije dopuštao slobodne izbore i obustavio slobodu govora.
- Fidel Kastro je umro kao sretan čovjek - smatra talijanski novinar Gianni Mina koji je osobno poznavao kubanskog predsjednika, a jednom i s njim imao intervju koji je trajao 16 sati. Mina tvrdi kako se nije puno toga promijenilo od Kastrove smrti.
- Kuba je okrenuta prema sebi, kao što je to bila mnogo puta tokom svoje historije kako bi se uspjela samostalno održati. Država je nestala iz svjetskih medija, no vjerujem da Kubanska revolucija i dalje ima veliku važnost u Latinskoj Americi - smatra talijanski novinar.
Kastro je i dalje glavna ikona međunarodnih ljevičarskih pokreta. Njegovi su pobornici proslavili njegov rođendan u avgustu, jednako kao i predsjednici Venezuele i Bolivije Nicolas Maduro i Evo Morales.
No, geopolitički okvir je zadao udarac borbi za socijalizam u toj regiji. Ekonomska kriza u Venecueli, najvažnijem ekonomskom savezniku Kube, donijela je nevolje na otok.
Kastrova je urna prije godinu dana trijumfalnom paradom prevezena iz Havane na drugu stranu otoka, u Santiago de Cubu, drugi najveći kubanski grad u kojem je započela Kubanska revolucija. Tamo su se okupili deseci hiljada veterana, radnika i školske djece koji su uzvikivali "Ja sam Fidel, ja sam Fidel".
Urna s pepelom legendarnog revolucionarnog vođe na mjesnom je groblju obilježena komadom stijene na kojemu samo piše Fidel.
U danima nakon njegove smrti se širom otoka neprekidno mogla čuti melodramatična pjesma "Calgando con Fidel" (Jahati s Fidelom). Tekst pjesme govori: "Oče, ne puštaj moju ruku. Još uvijek ne znam mogu li ići bez tebe".
Kubanci to svakako mogu, ali još ne znaju u kojem smjeru.