Predsjednik Turske siječe granu na kojoj sjedi – njegova zemlja je, naime, ekonomski veoma zavisna od Njemačke.

Zbog nagomilanih sporova, Berlin sada najavljuje oštrije ekonomske mjere prema Ankari.

Dakle ipak: s obzirom na brojne sukobe s Turskom njemački ministar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel najavio je „novi smjer“ u politici Berlina prema Ankari. Među predviđenim mjerama su i strožija upozorenja turistima da ne putuju u Tursku. „Ne možemo drugačije“, rekao je Gabrijel i podsjetio na hapšenja njemačkih državljana u Turskoj.

U okviru tog „novog smjera“ razmatra se i dodijeljivanje državnih garancija za investicije njemačkih firmi u Turskoj. „Ne može nikome da savjetujemo ulaganje u neku zemlju ako tamo više nema pravne sigurnosti i u kojoj se čak i firme – potpuno nevine firme – dovode u vezu s teroristima“, naglasio je Gabrijel u Berlinu.

Oprobano sredstvo

Ekonomske mjere su oprobano sredstvo za vršenje pritiska na Tursku i njenog malog sultana. Većina analitičara vjeruje da su Njemačka i čitava Evropska unija zavisne od Turske jer ona drži izbjeglice dalje od Evrope. Ali nakon zatvaranja Balkanske rute, ni to više nije baš tako. Sa druge strane, Turska je ekonomski i te kako zavisna od od Evropske unije – a među tim zemljama na prvom je mjestu Njemačka, kao najvažniji trgovinski partner Turske. Deset posto turskog izvoza u vrijednosti od oko 14 milijardi eura odlazi u Njemačku. Na drugom mjestu je Velika Britanija, a tek na trećem Irak, dok su druge neeuropske zemlje daleko iza njega. Toliko o mogućoj novoj orijentaciji Ankare ka istoku, kao alternativi Evropskoj uniji.

Zbog nove njemačke politike prema Ankari, njemačka privreda računa sa znatnim smanjenjem izvoza. Savez za spoljnu trgovinu (BGA) ocjenjuje da će nesigurnost njemačkih preduzetnika – koja je ionako već prisutna – zbog najnovijeg razvoja situacije „još jednom rapidno da poraste“.

Sankcije protiv Turske?

„Erdoganova slaba tačka je ekonomija – nju treba gađati“, pišu neki njemački listovi nakon nove eskalacije na liniji Ankara-Berlin. Drugi pak upozoravaju da bi sankcije pogodile najviše liberalni dio turskog društva.

Izvoz u Njemačku bez alternative

Turska zavisi od Njemačke upravo zbog toga što iz nje uvozi mašine, kao i elektrotehničke i hemijske proizvode proizvedene u visoko specijalizovanim njemačkim preduzećima. Za to je teško naći zamjenu na svjetskom tržištu.

Nasuprot tome, Njemačka iz Turske većinom uvozi tekstil – što je najvažniji turski izvozni proizvod – i prehrambene namirnice. Ali odjeća može da se uvozi i iz Bangladeša ili iz Kine, a kod hrane ima još više alternativa.

Dvije brojke govore praktično sve: Njemačka je za Tursku najvažniji trgovinski partner, a Turska je na njemačkoj listi tek na 13. mjestu.

Nema turista

Turska redovno ima veći uvoz od izvoza, pa joj je zato za priliv deviza od izuzetne važnosti turizam. I tu su Nijemci prošle godine kao gosti bili na prvom mjestu. Ta privredna grana ostvaruje 13 posto bruto domaćeg proizvoda i predstavlja siguran izvor prihoda. Ali prošle godine i to je počelo da se mijenja – prvo zbog terorističkih napada u Istanbulu u kojima su ubijeni i Nijemci, a onda i zbog neuspjelog puča u julu.

Turski turizam pretrpio je pravi šok: promet je prošle godine smanjen za 40 posto. U toj zemlji je 2016. godišnji odmor provelo četiri miliona Nijemaca – skoro dva miliona manje nego godinu dana ranije.

Ipak, ove godine bilježe se bolji rezultati. Ruski predsjednik Vladimir Putin prošle godine je ukinuo zabranu za čarter-letove iz Rusije u Tursku, koju je uveo zbog napetosti između Moskve i Ankare. Do proljeća ove godine broj turista porastao je pet puta.

Lira i ekonomski rast u padu

Lagani rast zabilježen je i kada je riječ o njemačkim turistima, ali on će, s obzirom na najnovija zbivanja, vjerovatno da bude zaustavljen. Prema istraživanjima javnosti koje je naručila TV-stanica RTL, samo 12 posto ispitanika smatra da je Turska bezbjedna zemlja. To istraživanje sprovedeno je u aprilu, tri mjeseca prije ovih strogih turistima koje je izdalo njemačko Ministarstvo spoljnih poslova. Danas bi procenat onih koji smatraju da je Turska bezbjedna turistička destinacija vjerovatno bio jednocifren.

Erdogan je nanio veliku štetu turskoj privredi. Njegova zemlja je nakon 2000. godine bilježila fantastičan ekonomski rast od više od sedam posto godišnje – ali sada je to znatno usporeno. Od prošlogodišnjeg puča do danas turska lira izgubila je 30 posto svoje vrijednosti, inflacija iznosi osam do devet procenata, a nezaposlenost oko deset odsto.

Politička nesigurnost znatno se odrazila na privredu. Ulagači uvijek daju prednost stabilnim političkim sistemima, pravnoj sigurnosti i mogućnosti dugoročnog planiranja. Erdogan je postao pojam za sve što je tome suprotno.