U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Ilijaša, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je u unakrsnom ispitivanju odbrana rekao kako niko nikome nije naredio da ide u akciju, te da ne postoji naredba da se ubijaju civili.
Odgovarajući na pitanje odbrane Teufika Turudića, svjedok Husnija Bešlija, koji je s davanjem iskaza počeo na jednom od prošlih ročišta, rekao je kako se ne sjeća da je govorio, da je čuo da je optuženi Turudić prijeratni policajac.
Ifet Feraget, branilac optuženog Esada Duraka, utvrdio je da nikome nije naređeno da se tokom akcije na Čemernom ubijaju civili, što je svjedok potvrdio.
Svjedok je potvrdio braniocu Feragetu da je akcija krenula ranije zato što su stražari, koji su bili pored haubica, zapucali na njih, te da niko nije pucao u kuće.
Odbrani je svjedok naveo kako je u selu, kada je počela borba, vidio ljude u šarenim i crnim uniformama.
S obzirom na to da je svjedok mještanin Korita, odbrana Mirsada Bešlije pitala ga je da li je na početku postojala vojna vlast u ovom mjestu, što je on negirao te naveo kako su se sami organizovali i držali seoske straže, ali da nisu imali naoružanja.
Akcija na Čemernom
Svjedok je kazao i da im niko nije naredio da idu u akciju na Čemerno, te da je od 100 mještana iz Korita otišlo samo njih 18, i to bez oružja.
- Mirsad Bešlija jeste bio tu kada su se određivale grupe, ali nikome nije naredio da ide, već je pitao ko hoće - rekao je svjedok, odgovarajući na pitanje braniteljice Lejle Čović.
Prema riječima svjedoka, niko nije izdao naredbu da se svi ubiju u Čemernom, već da je cilj akcije bio da se unište haubice.
- Mi nismo ni znali da gore ima civila - kazao je svjedok.
Nasatavak suđenja
Tužitelj Vladimir Simović u cijelosti je prigovorio iskazu svjedoka, te predložio da se njegov iskaz iz istrage uvrsti u spis, čemu se usprotivila Odbrana, ulažući prigovor zakonitosti.
Za zločin u Čemernom sudi se bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemalu Hadžiću, Teufiku Turudiću, Džemalu Smoli, Senadu, Harisu i Benjaminu Sikiri, Enesu Duraku, Mirsadu, Nusretu i Mirzetu Bešliji te Nehruu Ganiću. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Suđenje se nastavlja 27. jula.
