Za mladost se kaže da je najljepše životno doba u razvoju čovjeka koje ga vodi u svijet odraslih. Možemo se donekle složiti s ovim, međutim, na tom putu ka odraslom čovjeku mlada osoba prolazi kroz razne, kako se obično kaže, razvojne faze koje nose sa sobom i izvjesne teškoće. To je doba kada nisi ni veliki, a ni mali. Na tom putu ka odraslom mladi prolaze kroz burne biološke, emocionalne, socijalne i kognitivne promjene. Književnik Branko Ćopić je davno rekao da su te mladalačke godine „magareće godine“, kada mladi na sve moguće, pa i neprimjerene načine pokušavaju da se što prije emocionalno, ali i socijalno emancipiraju. U interpersonalnim odnosima s drugim ljudima pokušavaju da formiraju tolerantne odnose, usklađuju svoje želje sa zahtjevima sredine, razvijaju emocionalnu inteligenciju, kontrolu impulsa.
Etape razvoja
Prof. dr. psiholoških nauka Radomir Čolaković smatra da se u tom dobu formiraju, između ostalog, i pozitivne moralne osobine, kao što su tolerancija, sposobnost da uvažavamo mišljenje i stavove drugog, makar ih nijednog trenutka ne odobravali.
- Neki „elegantno“ prođu kroz etape razvoja i postepeno se, upravo zahvaljujući tim barijerama, adekvatno prilagođavaju životnim zahtjevima koje pred njih postavljaju škola, porodica i šira društvena sredina. Ali neki i stradaju - rekao nam je Čolaković.
Kako ističe, u današnje vrijeme, za koje kažemo da je vrijeme poremećenih vrijednosti, mada je ova konstatacija, po Čolakoviću, diskutabilna, veoma je važno kakvog je psihološkog i socijalnog kvaliteta uzor.
- Često i ja koristim konstataciju „poremećen sistem vrijednosti“. Uzimajući u obzir u kakvom planetarnom okruženju živimo i radimo, možemo slobodno reći da je ovo vrijeme, nažalost, vrijeme već instaliranih, nekih novih „vrijednosti“, u kome se veličaju nerad, život „od danas do sutra“, razaranje porodice, opštih i tradicionalnih vrijednosti ljudske civilizacije iz polja kulture, filozofije, umjetnosti i sl. Ide se na to da se društvo, a pogotovo najslabija karika u njemu - mladi - skrenu s normalnog puta razvoja ka usvajanju filozofije apsolutne slobode koja propagira da čovjek radi sve ono što poželi, što mu je po volji, da ima neograničen izbor, kao da nije svjesno, svestrano ljudsko biće. Pri tome se zaboravlja da je taj krajnji domet apsolutne slobode najteža osuda za čovjeka - dodao je profesor.