Od posljednje policijske patrole do mjesta nesreće nema ni čovjeka ni životinje. Na putu nedaleko od pruge zatekao sam prizor kao u Hirošimi: jedan auto lijevo, drugi desno, preko puta pet, šest napuštenih šlepera... Kada sam sišao sa nadvožnjaka zabezeknuo sam se – na zemlji je ležao mrtav čovjek, glava mu je bila na travi, a cipele pored. Da li je moguće, mrtav čovek - uzviknuo sam, ne znam koliko sam mogao da budem smiren”.
Ovim riječima novinar Nenad Paunović (74) iz Pirota, vlasnik portala i radija "Pirot plus online", opisuje za "Blic" jezive prizore koje je zatekao rano jutros na mjestu velike nesreće kod Pirota, gdje su se jučer prevrnula četiri vagona sa amonijakom, koji je počeo da curi iz jednog od njih.
Paunović je prvi novinar koji je uspio da se probije do mjesta nesreće i napravi video zapise, rizikujući sopstveni život zarad profesije. Zvanična statistika tragičnog događaja bilježila je do jutros jednog nastradalog i više od 50 ljudi koji su hospitalizovani zbog trovanja amonijakom, ali je Paunović na licu mjesta otkrio još jednu žrtvu, čiji će tačan uzrok smrti biti poznat poslije obdukcije.
Pet kilometara nije sreo, kako kaže ni čovjeka ni životinju a onda je na nadvožnjaku vidio prve posljedice havarije.
- Prizor je bio kao kao u Hirošimi: jedan auto lijevo, drugi desno, neki su se sudarali. Preko puta pet, šest napuštenih šlepera, bugarskih valjda u kojima nema nikoga. Voz je stao na 50 metara iznad nadvožnjaka, to je nadvožnjak kod Sopostkog Hana koji sa Koridora vodi put ka Knjaževcu. Sišao sam dole i krenuo putem koji ribari idu na Nišavu. I kada sam sišao bio sam zabezeknut. Ne znam koliko sam mogao da budem smiren: da li je moguće, mrtav čovjek. On leži, glava mu je na travi. Cipele su bile pored, mi Piroćanski kažemo podpetene (savijena je peta pa se nose kao papuče, prim.aut). Pomislio sam da je možda vozač turskog šlepera, koji, kako se priča tako voze. A ima i druga pretpostavka, neću da se kockam, da je neko iz voza. Onda sam krenuo ka vozu - priča Paunović.
Podsjetimo, u međuvremenu tijelo ovog muškarca je identifikovano i kako "Blic" saznaje u pitanju je turski državljanin, vozač kamiona.
Teren kojim se kretao bio je teško prohodan, ali je novinarska upornost dovela Paunovića do cilja uprkos problemima.
- Pored pruge uvijek ima trnja. Padao sam u trnje, ustajao, sav sam se izgrebao, uspio sam da izađem na prugu. Vidio sam lokomotovu koja je radila još uvijek. Radila je cijele noći. Nije bilo drugih zvukova osim zvuka lokomotive. Bilo je jezivo. U tom trenutku sam već osjetio gušenje. Sa puta sam vidio gdje se nalazi prevrnuta cisterna, procijenio sam da ako stignem do cisterne da se neću vratiti garantovano. Prošao sam lokomotivu i rekao sebi: "stani bre čovječe poginut ćeš" - povjerava se Paunović.
On navodi da je počeo je da osjeća tegobe pa je gledao kako što prije da se udalji od mjesta nesreće.
- Okrenuo sam se i krenuo da se vraćam, nekim ribarskim putem pošao sam nazad. Uspio sam nekako da izađem na stari put Pirot – Niš koji ide paralelno sa koridorom. Lijevo desno nigdje nikoga nema. Jedva sam uspio da izađem gore, kada sam se vratio u redakciju pozvao sam Hitnu pomoć za sebe. Pritisak mi je bio 90 sa 60, dali su mi kisik, saturacija se poslije smirila ali i dalje osjećam glavobolju i neku nelagodnost, možda još od uznemirenja. Noge su mi drhtale sve vrijeme dok sam bježao otud. Trčim, a ne mogu da dišem. Majica i duks mi se još suše - priča Paunović.
On je pronalasku mrtvog čovjeka obavijesti Hitnu pomoć i Prijemno odjeljenje.
Paunović prenosi i zapažanje o stanju pruge na mjestu nesreće.
- Pragovi drveni su istruhli, u tom dijelu vozovi idu brzinom od 10 kilometara na sat. Prolaze većinom samo teretni vozovi, puničkih više nema, da li ima neki brzi ne znam. Ali tu uvijek vozovi mile. Da li se ovaj čovjek zaboravio ili šta je bilo ne znam, krivina ide prvo na desno, pa lakat na lijevo, pa opet na desno. Katastrofalno - priča Paunović za "Blic".
Zbog curenja amonijaka u Pirotu je proglašena vanredna situacija.
Ljekarsku pomoć zatražilo je oko 50 ljudi od kojih su 15, među kojima je troje djece, prebačeni u UKC Niš. Trenutno su u niškom UKC šestero odraslih i troje djece dok su ostali pušteni na kućno liječenje.
