Čaba Der iz Čantavira, koji je u Srbiji u odsustvu najprije nepravosnažno osuđen na četiri decenije zatvora zbog ubistva Nebojše Markovića, a onda drugostepeni sud u Mađarskoj je potvrdio doživotnu kaznu zatvora, preko medija poručuje da "žali što nije poštovao deset božijih zapovijesti". Drugostepena presuda je stigla prošle godine u Budimpešti zbog likvidacije hrvatskog biznismena Ivana Serdarušića u julu 2018, kao i Lasla Ventule, dva mjeseca kasnije u mađarskoj prestonici.
Dok boravi u zatvoru iz kog ne bi trebalo nikad da izađe, Čaba kaže da sebe smatra empatičnim, ali dodaje da nikad nije tražio oproštaj ni od koga.
Čaba tvrdi da je u teškoj situaciji, i optužuje mađarsko pravosuđe da ga je osudilo na četrdeset godina zatvora "bez ijednog konkretnog dokaza".
U video intervjuu iz zatvora za medije navodi da nikada nije poricao da je bio pripadnik srbijanskog podzemlja, niti da je često u samoodbrani "radio stvari koje su bile pogrešne".
- U većini slučajeva, međutim, želio sam samo da uplašim svoje napadače i da se odbranim od prijetnji, jer su me te određene mafijaške organizacije vidjele kao metu. To je bilo zato što sam imao prijatelje koji su također bili pripadnici ovog izvjesnog srbijanskog podzemlja i uvijek sam se zalagao za njih u svakoj situaciji - rekao je Čaba Der.
On je pokušao i sramno sebe da opravda zašto je uopšte postao član podzemlja, tražeći izgovor u ubistvu brata.
- Imao je 19 godina, upucan je i otad tada se kajem što nisam mogao da ga spasim. Zato sam poslije toga stavljao ruke u vatru za sve svoje prijatelje zbog kojih sam morao da ih stavim u vatru, nisam htio da ih izgubim. Imao sam teško djetinjstvo, bio sam pravi buntovnik. A smrt mog brata je samo pogoršala situaciju. Mogao bih i da kažem da me je ulica vremenom podigla. Dakle, moji prijatelji su ljudi koji su voljeli da žive opasno, i sa kojima sam korak po korak sklapao veoma jake saveze. I danas imam ovu vrstu empatije u sebi - rekao je Der.
Ističe da je u zatvoru nedavno počeo da radi i da već mjesec dana savija kartonske kutije. Sve vrijeme, kaže, razmišlja, kako da njegov advokat dođe do dokaza koji bi mogli da obore presudu.
- Mnogo maštam o tome kakav bih život mogao da živim napolju, koje snove i planove bih ostvario da sam slobodan. Nedostaje mi Srbija, nedostaje mi vojvođanski mentalitet, kultura, običaji, sve - priča Čaba Der.
Govoreći o svojim zločinima, Čaba Der kaže "da nije imao izbora".
- Zato se osjećam kao da nemam kome da se izvinem. S druge strane, ako to posmatramo sa stanovišta zakona, onda, naravno, moram da kažem da nisam postupio na najkorektniji način - rekao je osuđeni ubica.
Na pitanje kakva sejćanja su mu ostala nakon zločina koje je počinio, rekao je da "ni u jednom slučaju nisam vidio krv".
- Praktično ništa nisam osjetio kada sam povukao okidač. Ovi obračuni su se desili brzo, iznenada i, kao što sam rekao, ne nužno svrsishodno - rekao je Čaba Der.
Tvrdi da je veoma posvećen Bogu i da čita Bibliju otkad je u zatvoru.
- Moj brat je bio vjernik, išao je u crkvu, čitao Bibliju i molio se, i ohrabrivao me da činim isto. Međutim, nisam baš mario za to, sve dok nije ubijen. Ali kada se to dogodilo, počeo sam da se molim Bogu da mu se duša spase i ode k njemu. Poslije toga sam zaista počeo da tražim Božje društvo - rekao je ubica.
Ističe i da je postao član vjerske zajednice u zatvoru.
- Vjerujem da mi ljudi nismo proizvod slučaja, Bog nas je pažljivo sastavio. Zato je važno da ga što više ljudi integriše u svoja srca i duše. Ovo je plus koji život čini ljepšim, boljim i kvalitetnijim. Volim ljude koji vjeruju u Boga, jer to pokazuje kakvu ličnost ta osoba ima, kako razmišlja i kojim pravcima ide. Žao mi je što nisam mogao da se držim zapovijesti Božije i deset božjih zapovijesti. Međutim, u ratnim uslovima u kojima sam odrastao, nisam imao izbora nego da se branim dok su me napadali.
Čaba Der je priznao i da je zaljubljen i da jednog dana želi da se oženi Monikom Sigeti, koju je nedavno finansijski podržao, nakon što ju je stambena mafija izbacila iz kuće.
- U novinama sam čitao o njenom problemu, a znam kako je to kada je čovjek u nevolji. Vidio sam da joj je ukradena kuća i da je ostala bez novca zajedno sa starom majkom i malim djetetom. Njena priča me je dirnula i razbjesnila u isto vrijeme. Htio sam da pomognem. Poslije godinu i po dana uspjela je da vrati kuću, otplati dugove i od tada živi mnogo boljim i sigurnijim životom. Dopisivali smo se dosta, vodili smo veoma prisan razgovor, žao mi je što se lično vidimo samo kroz stakleni zid, i to samo u određenim intervalima. Tako da ne možemo da se grlimo i dodirujemo i mnogo je teže pružiti joj ljubav i pažnju. Ne možemo da izlazimo ni da imamo romansu, iako imam ozbiljne ciljeve sa njom - rekao je Čaba dodajući da želi da oženi Moniku i ima djecu sa njom.
- Ona je veoma ljubazna, inteligentna i ima sve kvalitete koje su mi važne kod žene. Želim da imam vjenčanje sljedeće godine, čak i ako to ne može da se desi pod najidealnijim okolnostima. Samo iz tog razloga, bilo bi veoma važno da u mom slučaju dođe do nekog pomaka - zaključio je ubica.
