Minela Zukić iz Zavidovića je djevojka koja je u avgustu 2014. godine u teškoj saobraćajnoj nesreći poginula, a teške povrede tom prilikom je dobila i njena sestra Amela.
Njen otac je potpisao saglasnost da se daruju organi onima kojima su potrebni.
Otac i sestra su nakon Mineline smrti pokrenuli akciju, kako bi sačuvali sjećanje na nju, ali i podigli svijest u javnosti o doniranju organa.
Međutim vandali su skrnavili spomenik nastradaloj djevojci, i uništili rasvjetu koja je postavljena na spomenik, a koja je stigla iz SAD-a i bila je na solarnu energiju.
Nakon nesreće na društvenim mreža se oglasio Sead Zukić, otac tragično stradale Minele. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
- Napravili smo ovo spomen obilježje na mjestu stradale djevojke Minele Zukić, 2014 godine u Starom Stogu. Ovo posebno mjesto nazvali smo simboličkim imenom "Zid sjećanja". Onda smo objavili bilješku, pisani tekst ZID SJEĆANJA, https://www.facebook.com/notes/350376332851054/. Onda sam pozvao sve ljude širom svijeta posebno ljude iz okruženja, sve narode svih vjera i vjeroispovijesti da ovo nije samo naš Zid sjećanja, ovo je zid sjećanja svih dobronamjernih ljudi a posvećen je i namijenjen svim našima voljenima kojih više nema među nama, a zauvijek ih sve nosimo i nosit ćemo zauvijek u našim srcima - napisao je.
Moj poziv je odmah shvatio i slijedio jedan naš veliki prijatelj kome sada neću spomenuti ime, a možda nije ni prikladna prilika.
- Taj naš dobri prijatelj krenuvši na put iz porodične kuće u Maoči za Švicarsku, položio je prelijepu vazu sa živim cvijetom na Zid sjećanja a zatim je napisao meni poruku da je to uradio i da se zna o čemu se radi. Meni je toliko bilo drago da to nikada neću zaboraviti i sve dok sam živ sjećati ću se toga. A prošle noći se desilo ovo što je tako lijepo napisala i objasnila Amela, neko ili više njih odnijeli su solarnu sjvetiljku koju je Amela, Damir i mali Adian donijeli iz daleke Amerike.
Koliko je bilo samo ljubavi i poštovanja u toj posebnoj svjetiljki.
- Svjetlo je bilo tu nekih pedesetak dana. Ja lično nisam imao priliku ni da je vidim, ne putujem nigdje noću a nadao sam se da ću je vidjeti jednoga dana odnosno vidio sam ja tu svetiljku svaku veče, svijetlila je i svijetlit će i dalje u mojoj duši. Ne, ne moze se ta svetiljka ni sakriti ni ugasiti nikada više, svijetlit ce ona vječno. Zašto je nama, a posebno meni važna ta svetiljka, pa svijetli put koji smo nazvali putem sreće, napisali smo na zidu jedno veliko sretno i da se više nikada i nikome ne dogodi i ne ponovi. Onda svijetlila je tablu gdje piše "Ja sam opomena", ponovo da se nikada i nikome ne ponovi.
A sada moja poruka toj osobi, osobama koji su to uradili: "Prijatelju moj, nadam se nisi bio svjestan šta radiš, svi smo mi ljudi i svi griješimo. Bio bih zadovoljan i ne mogu reći sretan da pročitaš ovu moju poruku, nisi to trebao uraditi, mnogo si ljudi povrijedio, nas porodicu Zukić posebno, a onda mene još jedan puta posebno. Evo ti moje poruke neka ta svetiljka aBd osvijetli tvoje srce i dušu, možda se pokaješ i budeš bolja osoba, svetiljka nama nije toliko važna koliko njena poruka, ta svetiljka i dalje ce nastaviti pričati svoju priču, ta svetiljka se ne moze ni ukrasti ni sakriti, mi nju vidimo ma gdje god ona bila jer to je Minelina svjetiljka.
- Prijatelju ili više vas, ma ko god vi bili, ako pročitate ovu moju poruku bio bih zadovoljan, jednoga dana a možete već od sutra donesite jednoga dana obični cvijet sa livade ili buket iz tvoje bašče položi ga na Zid sjećanja, ja ti u moje lično ime sve opraštam, a usudit ću se reći i u Minelino ime. Znam da bi ti i Minela oprostila, ponovit ću po ko zna koji puta svi mi griješimo a ljudski je i najveća veličina oprostiti. Dragi narode, pozivam vas ponovo posjetite Zid sjećanja, položite cvijeće i poklonite se i u ime svojih najdražih kojih više nema, a onda će zasvijetliti pravom svjetlošću Zid sjećanja i nema toga mraka koji će ugasiti tu svetlost a svi mi bit ćemo najveća svetiljka ljudskosti, porodica Zukić i Avdić - napisao je Sead Zukić.
