Roditelji Benamina Tabakovića iz Sarajeva, protiv kojeg se vodi postupak zbog krivičnog djela pokušaja ubistva, vjeruju da će presuda njihovom sinu biti zasnovana na svim činjenicama i dokazima. Od početka, kažu, vode borbu da se oni uvaže i evidentiraju, da se svjedoci saslušaju i da događaj od 19. juna ove godine tokom suđenja bude do kraja rasvijetljen.
- U pitanju je dijete koje je tada imalo 18 godina. S njim se može raditi šta hoćeš, jer njegove su godine takve. On je nemoćan, ne poznaje ni zakon, prvi put se susreće s tim, jer je do jučer bio dijete. Moje vrijeme od toga dana je stalo i ja od tada ne znam ni gdje sam, ni šta sam – kroz suze nam priča Benaminov otac Mubekir Tabaković.
Teško mu je i što se ime njegovog sina našlo u medijima te ističe da žali zbog svega što se desilo, ali i da javnost treba znati i drugu stranu priče od 19. juna. Kaže da je sa bratom i prijateljima Benamin te večeri roštiljao u dvorištu kuće u Rajlovcu, njegov brat je s društvom otišao do prodavnice, a onda se desio napad.
Tri čovjeka napala su Benamina i njegovog prijatelja oko 20 sati navečer. Povod su bile navodne prepirke započete ranije tog dana. Napadače je prvi put zaustavio komšija, ali oni su se brzo vratili.
– Napali su ga ključem za odvrtanje točkova, drugo lice je imalo kamen, a treće pivsku flašu. Njegov drug je uspio da se otrgne i pobjegne, a Benamin je ostao sam. Počeli su da ga udaraju, stjerali su ga do garažnih vrata i nije imao gdje, pa je ugledao manji nož korišten uz roštilj. Nije išao da nekog ubije, već je mahao ispred sebe i govorio im da mu ne prilaze. Udarili su ga po licu, leđima i između vrata i grudnog koša. Dijete nije imalo drugog izbora - priča Mubekir.
Policija je brzo stigla na lice mjesta, osigurala mjesto zločina, ali inspektori su se čekali satima. Nikoga od prisutnih građana nisu pitali šta se desilo, nisu fotografirali ni oštećeni automobil, niti sredstva korištena u napadu.
- Na moju inicijativu, tokom uviđaja gedora je oduzeta, ali ona, izgleda, nema nikakvu težinu, već samo posjekotina kod napadača. Ne daj Bože da se to ikome desi, ali s tim ključem je moj sin udaren i njime je mogao biti ubijen. Ne spominje se ni slupano vozilo, kao da je moj sin organizirao pokušaj ubistva – kaže Mubekir.
Svjedoke koji su sve vidjeli, a jedan je uspio pobjeći od napadača, saslušani su nakon tri dana na njegovu inicijativu. Jedan od napadača je žrtva, jer je zadobio ubodnu ranu dubine deset centimetara, a njegovi prijatelji se pojavljuju u svojstvu svjedoka. Nakon prvog ročišta porodica je ohrabrena profesionalnošću sudije Kantonalnog suda u Sarajevu te vjeruje da će Sud uvažiti izjave i dokaze da se radilo o nužnoj odbrani od napada na vlastitom posjedu.
Pritvor Tabakoviću produžava se od juna zbog opasnosti da će utjecati na svjedoke i sakriti dokaze. Porodica je zahvalna zatvorskim policijcimi koji mu pomažu da lakše prebrodi psihičku krizu.
- On od prvog dana ima noćne more u Centralnom zatvoru. Cimeri su mu pomagali, jer je najmlađi tamo. Prvih mjesec i po su nam svima zabranili posjete, meni su kasnije odobrili, ali onda je korona bila, tako da sam ga vidjela samo tri puta. Dijete je očajno, smršavilo je, nikakvo, samo govori da nije kriv i da nije tako uradio, ubili bi ga namrtvo – kaže Benaminova majka Sanina Tabaković.