Damnjan Mitrović, državljanin Srbije, 30. decembra izveo je sa svojim cimerom Draganom Milosavljevićem (41), državljaninom Bosne i Hercegovine, spektakularan bijeg iz zatvora u Sloveniji.
On ekskluzivno za srbijanski "Blic" otkriva kako je skoro tri mjeseca planirao bijeg, zbog čega je uhapšen i kako je uspio da pored čuvara prošvercuje bonsek i pobjegne u Italiju.
Nakon skoro tri mjeseca planiranja, Mitrović i njegov cimer Milosavljević bonsekom su prerezali zatvorske rešetke, napravili užad od čaršava i uz pomoć njih preskočili zid opasan bodljikavom žicom te tako pobjegli iz zatvora u Sloveniji.
Mitrović, koji je 29. decembra pobjegao iz zatvora u Kopru, kaže da je to učinio jer nije želio biti isporučen Srbiji za krivično djelo za koje je u Italiji, kako tvrdi, oslobođen.
- Čim su odlučili da me isporuče Srbiji, ja sam vidio da je vrag odnio šalu. Shvatio sam da moram da spasim svoju kožu i dođem kod svoje porodice. Planirao sam bijeg dva i po mjeseca. Prvo sam uspio u zatvor unijeti bonseke, i to preko ograde, ne od stražara. Krio sam ih u pakovanju od mlijeka. Zatim sam pratio šta rade i kuda se kreću stražari... Ja sam promijenio tri sobe da bih došao do sobe u kojoj mogu da vidim nadzornika i pratim šta se sve dešava i kako radi da bismo mogli da pobjegnemo.
Noć bijega
Oko 3.30 u noći između 29. i 30. decembra Damjan i njegov cimer su uspjeli da saviju rešetke i izađu kroz njih.
- Niz čaršav smo se spustili u dvorište. Tu smo našli kontejnere, stavili ih jedan na drugi, a dušek koji smo pronašli prislonili smo uz žicu koja je oštra kao žilet. To smo uradili da se ne bismo posjekli. Prvo sam se popeo ja, a onda sam pomoću čaršava podigao i cimera. Popeli smo se na stražarsku kućicu, a s nje se spustili na ulicu niz te čaršave. Isjekao sam ruke na žicu, povrijedio kuk, a moj drug nogu, jer nismo vješto pali. Bježali smo kroz kanale, zavaravali smo tragove. Nakon kilometara smo se razdvojili i znam da je i cimer pobjegao i da je sa svojom porodicom - kaže Mitrović.
On navodi da mu je bilo važno samo da dođe do italijanske granice. Naišao je na stariju gospođu koja mu je pozajmila telefon misleći da zove majstora jer mu je auto u kvaru. Zapravo je nazvao suprugu i rekao joj da nađe ko će ga pokupiti u Trstu, jer slovenska policija u krugu od 30 kilometara ima pravo da ulazi u Italiju. Taksista ga je za 10 eura odvezao do Trsta.