Veselin Jevrosimović, predsjednik i osnivač Comtrade grupacije, kao i predsjednik Atletskog saveza Srbije, bio je gost u sedmoj epizodi Telcasta, a čiji je autor Minja Miletić.

Miletić je Jevrosimovića predstavila kao idealnog sagovornika za Telcast, budući da je riječ o formi podcasta koja se bavi savremenim tehnologijama i njihovim uticajem na sve nas, bilo poslovno ili privatno, prenosi Telegraf.rs. 

Što se tiče karijere i poslovnog pravca Veselina Jevrosimovića, koji danas važi za jednog od najboljih stručnjaka za IT u Srbiji, sve je počelo još osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je malo ko na ovim prostorima slutio koliko će nam savremene informacione tehnologije oblikovati život.

Ali, Jevrosimović je bio dio te "manjine".

Iz radničke porodice

- Ono što je mene opredijelilo ka ovom smjeru, bila je želja da ostvarim snove iz mlađih dana. Uvijek sam sanjao o tehnologijama, inovativnostima, i pratio sam taj san. Međutim, kada sam bio na studijama u Majamiju, u to vrijeme je krenula masovna ekspanzija računara, za privatnu upotrebu. Ja sam najprije dva mjeseca radio u jednoj tajlandskoj kompaniji koja se bavila proizvodnjom i sklapanjem računara, a onda sam sa prijateljima iz Amerike krenuo da kupujem komponente i da polako sklapam računare - kaže Jevrosimović.

Osnivač Comtradea je, inače, u svojim intervjuima više puta isticao kako potiče iz radničke porodice, ali i o tome kako ga je zainteresovao sport, odnosno atletika, tako da te teme nisu "zaobišle" ni ovo njegovo gostovanje.

Kada je došao na Atletski stadion Crvene zvezde, prisjeća se Jevrosimović, u prvi mah je već bila jasna njegova želja za treniranjem ovog sporta, tačnije discipline skok sa motkom.

U Telcastu je ispričao anegdotu pri susretu sa profesorom Božom Jankovićem, koji ga je upitao zašto želi baš tu disciplinu, na šta mu je on rekao: "Gledao sam na televiziji".

Na pitanje da li zna da uradi salto, Jevrosimović je samouvjereno rekao da umije, iako ga nikada nije ni probao.

- Izveo sam skok, pao na vrat i ubio se, a profesor mi je rekao: "Dobro je, dovoljno si lud da možeš da treniraš ovu disciplinu". Vrlo brzo sam počeo da nižem uspjehe i u pionirskoj i juniorskoj selekciji, a onda sam po završetku srednje škole, odnosno po povratku iz vojske u Sloveniji, sa 19 godina otišao u LG Dizeldorf, atletski klub. Nakon dobijene stipendije, otišao sam u Majami. Odmah sam nekako osjetio da ću ja tamo ostati, a to su znali i moji roditelji. Otac mi je na aerodromu rekao: "Nećeš ti skoro ovamo".

Od tada, pa sve do danas, jasno je da je Amerika ostala velesila po pitanju inovacija, tehnologija i mogućnosti, a Jevrosimović je u ovoj proveo četiri godine. Ipak, da je Evropa uspijevala da prati SAD na tom polju, govori i činjenica o Jevrosimovićevom povratku.

- Dizeldorf (Njemačka) je tada bio tehnološki centar Evrope. Firma koju sam osnovao sa trojicom mojih prijatelja već je poslovala dvije godine. Ja sam sa 20 godina počeo da trgujem kompjuterima, a sa 22, 23 godine sam odlučio da se moj partner i ja prebacimo u Dizeldorf i da tu otvorimo kancelariju.

Na pitanje Minje Miletić da li je imao strah od neuspjeha, bez početnog kapitala, u cvijetu mladosti, Jevrosimović odgovara iskreno:

Ja jednostavno nisam imao gdje i držao sam se toga. To je bio moj izvor primanja i finansiranja i duboko sam vjerovao u uspjeh. Znate, za sve mogu da zahvalim atletici koja mi je dala tu fanatičnu upornost, koja se kasnije odrazila i na biznis. Bitno je samo da ne odustajete od svojih snova.

U današnje vrijeme je vrlo izazovno privući partnere i investitore, ali iako mislimo da je "nekada prije" sve bilo lakše i jednostavnije - nije baš tako. Svako vrijeme nosi svoje izazove, a jedan od najvećih za Jevrosimovića, prema njegovim riječima, bio je taj što izgleda mladoliko.

Bilo je potrebno ubijediti partnere da posluju sa nekim ko ima tek 22, 23 godine, izgleda mlađe od toga, a pritom pred svijet iznosi velike ideje i vizije. Kako ih ubijediti da se nije samo "zaigrao", već da je odlučan u svojoj namjeri da uspije i pomjeri granice u IT svijetu.

- Mi smo čak bili prva generacija poslovnih ljudi koji su izašli iz "odjela i kravata". Vodili smo biznis u džinsu i patikama, i bilo je teško razbiti neke utvrđene norme, i u Njemačkoj i u SAD; posebno u firmama kao što je IBM, gdje su se poštovale tradicija i poslovna kultura oblačenja - kaže Jevrosimović i ne krije da su prve tri godine bile teške.

Osnivanje Comtradea

- Ali, ne možeš da naučiš da pobjeđuješ, ako ne naučiš da gubiš. Bilo je teških momenata, kada nisam znao šta ću sutra da jedem, sa par dolara u džepu. Imao sam razne krize, ali me to nije obeshrabrilo, štaviše.

U to vrijeme, dok je osnivač Comtradea boravio u Njemačkoj, njegova kompanija bila je druga u svijetu u distribuciji kompjuterske opreme, sa godišnjim obrtom od 12,5 milijardi dolara. Ipak, sredinom devedesetih odlučio je da proda akcije svoje firme, smatrajući da je dostigao impresivan nivo u poslovanju...

Kako i zašto je nastao Comtrade?

- Ja sam Comtrade osnovao 1990/1991. godine, iako sam tada još živio u Njemačkoj. U tom momentu, osnovao sam ga samo sa željom da dolazim u Srbiju i posjećujem porodicu, jer tada apsolutno nisam imao drugog razloga da budem u Jugoslaviji. Comtrade tih prvih pet godina jeste radio, ali je počeo da se razvija tek s mojim povratkom iz Njemačke u Srbiju, neke 1995. godine. Kada sam prodao akcije u prošloj firmi, ja više nisam namjeravao da radim, htio sam da se penzionišem, ali... Drago mi je na kraju što je sve ispalo kako jeste, jer šta bih radio ako ne bih radio ništa? Bavit ću se ovim poslom dok god budem mogao - priča Jevrosimović.

- Godine 1996, ukinute su bile sankcije, a ja pošto sam otišao mlad iz zemlje, onda mi je zaista bila želja da se vratim. Kada god sam odlazio iz Beograda, patio sam. Opet, svi naši ljudi koje sam upoznao "preko", imali su samo jedan san: da se vrate kući.

Ova godina bila je prekretnica i za širenje Comtradea, budući da je Jevrosimović tada preuzeo posao na sebe i, kako kaže, vrlo brzo je dobio sva tadašnja zastupništva jer su ljudi i firme tada dobro znali šta sve može da napravi u IT biznisu. Najprije je dobio zastupništvo za Srbiju, a onda i za region. Već do 2000. godine, Comtrade je postao najveća IT firma u Srbiji.

Američka škola, vođenje biznisa u Njemačkoj, a onda Srbija. Značajne tranzicije koje iziskuju prilagođavanje i upoznavanje sa različitim modelima poslovanja. Koliko je bilo teško?

- Evropski i američki model se dosta razlikuju. SAD su otvorene ka novim tehnologijama, sve novo što izađe, odmah se primjeni. Kod nas, u Evropi, nije tako, između ostalog i zbog finansija. Znate, ako vam firma radi u minusu - ona je gubitaš i niko neće u nju da uloži, dok u Americi primarno gledaju potencijal; oni žele da ulažu u potencijal. Ja imam i firme u Americi, gdje poslujemo po njihovim standardima - priča dalje Jevrosimović, objašnjavajući i to koliko je 2000-ih srbijansko tržište bilo svesno savremenih tehnologija.

- Tada se pravila jasna razlika između, isključivo IKT firmi i svega ostalog što čini IT, a danas te razlike nema. Danas je svaka kompanija tehnološka. Comtrade je, recimo, uvijek gledao ka horizontu, šta je ono što sutra može da predstavlja trend; u tehnološkoj šumi morate pronaći pravi put, morate imati znanje, ali i viziju, upornost, da biste izašli iz te šume - naveo je on.

Za Comtrade je, ispostavit će se, taj put u šumi bila vještačka inteligencija (AI). Tema o kojoj danas svi bruje - Meta, Gugl, Amazon i ostali - a o čemu je Jevrosimovićev tim razmišljao još prije 10 godina. Jevrosimović smatra da je vještačka inteligencija put kojim treba ići, ideja kojoj se ne treba opirati, i koja će da proizvede nova zanimanja.

- AI treba posmatrati kao alat i izvući njegov maksimum. Znate, čovjek će kao radna snaga uvijek biti potreban, a vještačka inteligencija će biti samo ispomoć u radu - objašnjava Jevrosimović, i dodaje da pomoću vještačke inteligencije kompanija može da smanji milionske gubitke.

- Prije šest do sedam godina, firmu smo okrenuli ka sajber bezbjednosti, a to je danas neizostavni dio svake kompanije. Okrenuli smo se i zelenim tehnologijama. Comtrade je i sam postao "zelena kompanija"; kod nas je, na primjer, zabranjena plastika - kaže osnivač srbijanskog IT diva za Telcast.

Iako, možda, djeluje da Comtrade već tri decenije posluje bez trzavica, Jevrosimović iskreno odgovara na pitanje kada je bilo najteže.

- Godine 2008/09, u jeku Svjetske ekonomske krize, taj cunami je naletio i na nas. Nismo prethodno doživjeli ništa slično i nismo znali kako da se nosimo sa svime, a tada smo tek bili kupili slovenačku softversku kompaniju "HERMES SoftLab", koja je u to vrijeme imala 1.000 inženjera. Mjesečni fond plata nam je bio 10 miliona eura, a kriza je najprije udarila po IT i softverskim kompanijama. Izgubili smo dosta kupaca u tom momentu, jer su ljudi imali druge prioritete. Morao sam da zasučem rukave, vratim se u rudnik, a pritom su nas tada mnogi napustili, jednostavno su odustali.

Deceniju i više nakon Svjetske ekonomske krize, kompanije su se suočile sa brojnim problemima usljed pandemije. Doduše, većina IT firmi je poslovala stabilno, jer je rad na daljinu postao masovna pojava, a onlajn usluge su se tražile više nego ikada prije.

Ali, kada su se stvari opet normalizovale, krenula su brojna otpuštanja u velikim kompanijama, jer je došlo do "prezasićenja" radnom snagom, uposlenom u vrijeme pandemije, usred povećanog obima posla.

Premda je to poslovna politika koju mnogi danas vode, pravdajući otkaze krizom i sličnim faktorima, Jevrosimović je išao drugim putem. Te 2008/09. uveo je mjere koje su, možda, čak i spasile kompaniju u svom najgorem periodu.

Novi proizvodi

- Rekao sam da niko neće biti otpušten. Ko je sa mnom bio u dobrom, kada je firma bila uspješna, bit ću i ja tu kada nam je loše. Ali, ko je rešen da ide, niko ne smije da ga zadržava. Tu sam čak izgubio i prvu liniju menadžera, međutim, svaka uspješna firma mora da ima "jaku klupu". Maltene preko noći sam doveo novi menadžment, krizni menadžment. Uradio sam sve suprotno onome što su mi savjetovale finansijske organizacije. Savjetovale su me da otpustim 40 posto ljudi, ja sam rekao: "To ne dolazi u obzir".

Velike prodaje u tim godinama nije bilo, ali je Comtrade iskoristio svoje znanje da napravi nove proizvode "u tom praznom hodu", i to se isplatilo. Kupci su ponovo sami našli put do kompanije.

Ako se, ponovo, osvrnemo na koronu, imamo utisak da su se stvari u IT industriji mahnito ubrzale, ali da li je zaista tako?

- Revolucija u IT industriji je krenula sredinom sedamdesetih, a do danas, mi smo tek na 5 odsto razvoja, dakle, imamo još mnogo posla ubuduće - kaže Jevrosimović, još jednom napominjući koliko je velika potražnja za IT uslugama, kadrovima, ali robom, poput čipova.

Trenutno, pokriveno je samo 40 posto kadrova u IT sektoru, u svijetu, kao i u Srbiji.

- Uprkos školovanju i visokim platama, nemamo dovoljno IT radnika, mada smo vrlo konkurentno tržište. Comtrade ima 5.000 softverskih inženjera, a prepoznati smo kao tržište koje je visokotehnološko, koje ide na kvalitet, a ne kvantitet. I treba pomenuti da nismo jeftini kao tržište, naš inženjer vrijedi kao njegov kolega bilo gdje u Evropi. Ja sam, doduše, još prije 15 godina uvidio u kom smjeru ovo ide i da ćemo se sada suočiti sa velikom kadrovskom krizom, i stoga sam najprije pokrenuo srednju školu, a onda i fakultet za informatiku. Danas imamo ozbiljnu bazu kadrova; ali i pored te baze, uvijek smo hronično u minusu za 300 inženjera - navodi osnivač Comtradea.

Zaključak ove epizode Telcasta jeste da, de facto, imamo stručan kadar, kvalitetne inženjere, ali šta je ono što nemamo u odnosu na Silicijumsku dolinu? Odgovor je, zapravo, vrlo jednostavan.

Društvene mreže

- Nemamo tržište. Znate, 51 posto svjetske ekonomije su SAD. Kada imate takvo tržište, možete da uradite bilo šta. S druge strane, otpora prema novom će uvijek biti, ali ja do sada nisam primijetio da su krenula neka masovna otpuštanja zbog tehnologije - kaže Jevrosimović i odgovara na pitanje da li koristi društvene mreže.

- Aktivan sam na LinkedInu, to je poslovna mreža koju smatram i najozbiljnijom društvenom mrežom. Što se tiče ostalih mreža, mislim da svemu dođe kraj ili, bar, zatišje, kao što je sada slučaj sa Fejsbukom ili rebrendiranjem Tvitera. To je kao kada tradicionalnoj, staroj kafani promjenite ime. Tviter nije jeftina igračka, vidjet ćemo šta će biti, a njegova sudbina sada isključivo zavisi od vlasnika (Ilona Maska).

I za kraj, Jevrosimović otkriva da, u sferi informisanja, ostaje vjeran portalima, Blumbergu zbog aktuelnih biznis vijesti, kao i Netfliksu.