Šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Luiđi Soreka (Luigi Soreca) govorio je za Dnevnik D Federalne televizije o evropskom putu naše zemlje, a između ostalog, osvrnuo se i na trenutnu sigurnosnu situaciju.
Skoro dva mjeseca je otkako ste preuzeli funkciju šefa Delegacije, došli u Bosnu i Hercegovinu. Na neki način, preuzeli ste taj vrući krompir. Dovoljno vremena da dijelom upoznate i zemlju, i ljude, i političare, ali i politike u Bosni i Hercegovini. Kakvi su vaši prvi dojmovi?
Dva mjeseca sam ovdje, ali čini mi se da sam i duže, jer smo imali jako intenzivna dva mjeseca, posebno posljednji mjesec - lokalne izbore, poplave, posjetu predsjednice Evropske komisije, predstavljanje godišnjeg izvještaja, ali neovisno o tome, našao sam, naravno, vremena da posjetim Banju Luku, ja sam neko ko voli planine, planinarim. Imao sam prvi slobodan vikend, pa sam išao na Bobovac, i učestvovao na festivalu 600. godina kraljice Katarine. Generalno, tu sam kao kod kuće. Ja sam Italijan, sa juga, iz Napulja. Neko ko se u Sarajevu osjeća, vjerujte, kao da sam kod kuće. To su topli ljudi, otvoreni ljudi, ljudi koji vole druženje i zbog toga se osjećam kao da sam kod kuće. Zaista uživam u razgovoru sa građanima, posebno sa mladim ljudima. Tu vidite jednu i pasiju i posvećenost, pogotovo onim mladima kojima pomažemo da odrastaju u skladu sa evropskim vrijednostima. Optimist sam da će mandat meni donijeti puno novih stvari koje ću naučiti, ali i da ću dati svoj doprinos budućnosti ove zemlje.
Jučer je Bosna i Hercegovina dobila Izvještaj o napretku. Kako ga Vi ocjenjujete?
Da, jučer sam formalno uručio Izvještaj predsjedavajućoj Vijeća ministara BiH. U narednim danima ću ga također uručiti Zajedničkom odboru za evropske integracije dva doma Parlamentarne skupštine, što je izuzetno važno. Moram napomenuti da Izvještaj obuhvata period od juna prošle godine do septembra ove godine, dakle duži od onih 12 mjeseci i to je u principu jedan period gdje vidite dvije različite dinamike. Jedna dinamika je do marta ove godine kada je Evropsko vijeće donijelo historijsku odluku da otvori formalno pregovore sa Bosnom i Hercegovinom i jedna druga dinamika od marta do danas. Naravno, bilo je napretka, bilo je iskoraka i to zahvaljujući saradnji svih aktera na državnom nivou, entitetima, ali nešto manje reformi ili nešto više zastoja u ovom drugom dijelu izvještajnog perioda. Izvještaj uvažava i neke pozitivne i negativne aspekte. Ono što je najvažnije je da je poruka ista. I meni je naravno lakše onda tu poruku dalje da komuniciram, jer prošle sedmice moja predsjednica Komisije je to i sama rekla političkim liderima - da je sada pravi trenutak. Sebe vidim kao nekoga ko treba da pomogne ovoj zemlji i zapravo imamo priliku do kraja ove godine da pomognemo da se uradi ono što je potrebno za otvaranje pregovora. Mislim da je otvaranje pregovora tako važan i bit će zaista izuzetno važan trenutak za ovu zemlju. Zaista jedva čekam da zakoračimo i u ovu drugu fazu gdje možemo istinski iskoristiti transformativnu snagu Evropske unije u BiH.
Kad ćemo dobiti datum?
Potpredsjednik Žozep Borelj i komesar Oliver Varhelji su govorili o novom sazivu Komisije za petogodišnji period i da je on izuzetno važan. I sama predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, iz prve ruke je domaćim vlastima rekla da na nju mogu računati u narednih pet godina, kao na nekoga koji je najsnažniji zagovarač proširenja. Ali, naravno, za ples vam je uvijek potrebno dvoje. Dakle, moramo imati obostrano djelovanje i rečeno je domaćim vlastima da se mora uraditi dio zadaće, nemam tu ništa dodati ni oduzeti. Ovih pet godina je izuzetno važan period, vidjet ćemo gdje smo za pet godina. Neke zemlje će ići brže, neke zemlje, ako se ne angažuju na evropskom putu i ako nema političke volje, za to će im trebati i više vremena. Istinski se nadam da će Bosna i Hercegovina sustići ovo vrijeme koje je izgubljeno u proteklih šest mjeseci i biti što bliže za pet godina.
Nekako javnost je očekivala pomalo i oštriji Izvještaj. Da li Evropska unija ponekad i bira riječi kada se obraća Bosni i Hercegovini? Je li Evropska unija veći izazov za Bosnu i Hercegovinu, ili Bosna i Hercegovina za Evropsku uniju?
Uvijek naglašavam da je proširenje u međusobnom interesu. I u vašem interesu i u našem interesu, naravno. Bosna i Hercegovina kao zemlja kandidat jasno želi da postane članica, ali ne želim da se iko zavarava da mi namećemo neke uslove kako bi taj proces otežali. Nesporno je da Bosna i Hercegovina treba biti formalno u članstvu, jer je svakako dio evropske porodice kojoj pripada i, s druge strane, iz sigurnosnih razloga, zbog stabilnosti, ekonomskih razloga, u interesu je Evropske unije da region, samim time i Bosna i Hercegovina, bude u članstvu. Ali, s druge strane, Bosna i Hercegovina samu sebe mora pripremiti da budete dio jedinstvenog evropskog tržišta. Morate imati određene propise na snazi, inače nećete uživati pogodnosti evropskog tržišta. Što se tiče uslova, nisu to novi uslovi, isti su uslovi, sad je jedino pitanje ubrzane dinamike. Da ubrzate, sustignete druge, iskoristite priliku o kojoj je govorila predsjednica Ursula von der Leyen, novog saziva koji preuzima kormilo za koji dan, da ste u istom vozu sa ostatkom regiona koji ubrzano nastupaju.
Od uslova koji su nam sad preostali za otvaranje pregovora, po Vama, šta će biti ili šta je najveći izazov, šta će biti poprilično teško i na koncu jeste li optimist će biti riješeno?
Ja sam pragmatičan jedan optimist. Imam, naravno, i prethodnog iskustva i znam da neki od uslova u okviru Reformske agende, odnosno u kontekstu Plana rasta, su posebno zahtjevni za Bosnu i Hercegovinu, jer se direktno tiču nekih pitanja koja su ljudima bliska, pitanja suvereniteta, Ustava, od glasanja po nacionalnom principu, Ustavnog suda i tako dalje. Sve su to stvari koje se trebaju rješavati, ne preko noći, već kroz jedan inkluzivni dijalog. Isto važi i za usklađivanje sa viznom politikom. Moram pojasniti da to zaista nije nikakav novi uslov. To je oduvijek dio pravne stečevine i druge zemlje regiona su pristale na ovaj uslov u svojim reformskim agendama. Evropska unija i Bosna i Hercegovina u konačnici će pregovarati onog momenta kada bude usvojena Reformska agenda. Govorimo o jednom postepenom postupku i to sam pojašnjavao i domaćim liderima, da je to i dalje predmet diskusije i razmatranja između partnera Evropske unije i Bosne i Hercegovine.
Dakle, svjesni ste i Vi toga da je Bosna i Hercegovina pomalo specifična država. Dakle, pojedini konstitutivni narodi baštine sa nekim drugim narodima i državama poput Turske i Rusije, posebne odnose. Govorimo sad i o viznoj politici, ali i o sankcijama. Može li tu biti bilo kakvih kompromisa i hoće li Evropska unija pristati na to?
Poznato vam je, vjerovatno, da imamo okvir i osnov za sankcije koje nismo koristili, ni u Bosni i Hercegovini, ni u ostatku regiona, jer zapravo naša politika je primarno politika poticaja. Mi, građanima u regionu i u Bosni i Hercegovini, želimo, prije svega, da pokažemo koji su to benefiti koje Evropska unija donosi. Sankcije kao instrument postoje, ali želja Evropske unije je primarno da, kao što je to bio slučaj u prethodnim ciklusima pridruživanja, pokažu kolika je zapravo transformacija zemalja. Mi želimo, naravno, da naši partneri prate našu sigurnosnu, vanjsku politiku i to je ono što kontinuirano tražimo i od Bosne i Hercegovine da uradi. Bosna i Hercegovina trenutačno je 100% usklađena sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom. To je jasno navedeno i u Izvještaju koji je jučer objavljen, ali mi očekujemo, naravno, i konkretnu realizaciju i implementaciju ovih odluka.
Kako konkretno Evropska unija gleda na vrlo česte kontakte, posjete i prijateljske odnose predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, i predsjednika Rusije, Vladimira Putina, i može li Dodik na taj način ugroziti put Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji?
Onog momenta kada je Bosna i Hercegovina dobila status zemlje kandidata, ima obavezu usklađivanja s politikama Evropske unije. Nakon februara 2022., Evropska unija je zauzela jasan stav i politiku prema Rusiji i Bjelorusiji, uključujući i sankcije koje su nametnute ovim zemljama. Što se tiče naših partnera, pogotovo ako su to zemlje kandidati, mi očekujemo usklađivanje s takvim politikama. Tako da bilo kakav poseban odnos sa zemljama kao što su Rusija i Bjelorusija, suprotno je vanjskoj politici Evropske unije.
Plan rasta - gospođa Fon der Lajen je rekla - taj novac je potreban ovoj državi, ovim ljudima, Bosni i Hercegovini. Hoće li nas taj novac čekati unedogled?
U konačnici naš krajnji korisnik su ljudi u ovoj zemlji. Mi sve što radimo, radimo za ljude ove zemlje. Vrata nisu zatvorena za onih 70 miliona koje već povlače ostale zemlje regiona. Dok se usaglasi Reformska agenda, vjerujem da će Bosna i Hercegovina sustići ostale i dobiti svoju prvu tranšu, ali mora prvo usaglasiti Reformsku agendu. Plan rasta nije samo Reformska agenda, mnogo je širi od Reformske agende, poput jedinstvenog platnog prometa u eurozoni koji će omogućiti privrednicima iz ove zemlje da izvoze u Evropsku uniju bez ikakvih ili sa malim troškovima, ili digitalna agenda koja mladima omogućava da na telefon razgovaraju sa svojim prijateljima u Evropi bez troškova rominga ili zeleni koridori koji će omogućiti malim preduzetnicima koji čekaju na granicama sa Hrvatskom, da ne plaćaju određene naknade i troškove. Mislim, to su možda male stvari koje se zaboravljaju u onim političkim raspravama kada pričamo o Ustavnom sudu ili glasanju po etničkom principu. Dakle, govorimo direktno o pogodnostima za građane koji su naši krajnji korisnici.
Šta vidite kao najbolje rješenje za Bosnu i Hercegovinu u ovom trenutku, kada je u pitanju presuda Kovačević?
Nesporno, izuzetno važno pitanje. Ne postoje elementi pravne stečevine Evropske unije koji regulišu uređenje bilo koje zemlje. Nije to priča centralizacija nasuprot decentralizacije, nego je to više stvar, i to je temeljni princip Evropske unije, da imate jednakopravnost i nediskriminaciju građana. Zato upravo iz tog razloga u svakom našem izvještaju pozivamo domaće vlasti da provedu odluke Evropskog suda za ljudska prava. Što se tiče presude u predmetu Kovačević, možda ste vidjeli u mojoj biografiji da sam i sam nekada bio u pravosuđu i u potpunosti uvažavam nezavisnost sudova. Kada imate sudski postupak koji je u toku, izbjegavam da komentarišem. Sud će odlučivati i cijeniti, a kad presuda bude donesena, istu ćemo provoditi.
Radi li visoki predstavnik dobar ili loš posao, i ima li podršku članica Evropske unije?
Naša dva mandata su različita, ali neminovno nas dvojica koordiniramo svoj rad, već smo išli sa javnim istupima da ova odluka o pojavljivanju pred Evropskim sudom je odluka koju je sam donio visoki predstavnik, što smo mi primili k znanju i, kao što sam rekao, ne komentarišemo postupke koje su u toku. Uvažavamo sud i vidjet ćemo kakav će biti epilog i vidjet ćemo šta možemo uraditi, bez obzira o kojoj presudi je riječ.
Segment sigurnosti u Bosni i Hercegovini je jako važna tema, na to je ukazano i u posljednjem Izvještaju. Kakvim biste ga ocijenili u svjetlu posljednjih događaja pa i sumnji vezano za kampove, obuku stranih državljana koji ratuju na drugim ratištima, teroristički napad itd.?
U Bosni i Hercegovini imamo jedan sveobuhvatan pristup koji ima tu funkciju specijalnog predstavnika Evropske unije, ali i komandanta EUFOR-a. Bit će 20 godina sada 1. decembra od EUFOR-a i, naravno, da mi blisko sarađujemo. Ja sam politički savjetnik komadanta EUFOR-a, a on moj vojni, i kontinuirano razgovaramo na temu sigurnosti. Pažljivo pratim dešavanja. Trenutačno i mi provodimo pažljivu svoju procjenu. Situacija je ocijenjena kao stabilna, ali krhka u smislu incidenata koji mogu narušiti, ali, trenutačno, generalno sigurnosno stanje se smatra stabilnim. Nažalost, imali smo taj tragični incident u policijskoj stanici u Bosanskoj Krupi. Ponudio sam pomoć sa naše strane, u toku je policijska istraga i mi očekujemo da ta policijska istraga svakako bude detaljna pa ćemo procjenjivati nalaze.