Na današnji dan 1478. godine, u Rimu je umrla posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, gdje se u crkvi Santa Maria d’Aracoeli nalazi njen grob i kamena spomen-ploča sa stalno upaljenim kandilom i svježim buketima cvijeća.

Katarina Kosača-Kotromanić rođena je u Blagaju u blizini Mostara u porodici humskog hercega Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić. Prvih 20 godina života Katarina je provela uglavnom u rodnom Blagaju s roditeljima, a 1446. udala se za prijestolonasljednika Bosanskog kraljevstva Stjepana Tomaša Kotromanića, te najveći dio vremena bila u kraljevskom dvoru na Bobovcu.

U braku su dobili troje djece: sina Sigismunda (Šimuna), kćerku Katarinu i još jednog sina o čijoj sudbini nema pouzdanih podataka. Budući da je njen muž imao jedan brak iza sebe, Katarina se brinula i o sinu svog supruga Stjepanu Tomaševiću, koji će postati bosanski kralj nakon očeve smrti 1461. godine. Prije nego je okrunjen za kralja, priznao je kraljici Katarini sva prava kraljice majke, koja je nastavila živjeti na dvoru kraljice Mare i kralja Stjepana Tomaševića sve do 1463., kada je turski sultan Mehmed II osvojio Bosnu. U tom pohodu kralj Stjepan Tomašević je izgubio život, Katarinino dvoje djece odvedeno je u ropstvo, a ona je uspjela pobjeći prema Dubrovniku. Kao predstavnica Bosanskog kraljevstva, tamo je ostala tri godine, a potom je brodom preko Jadranskog mora otišla u italijanski grad Ankonu, zatim u kočiji u Rim. Vatikanski poglavari odlučili su da uvaženoj gošći osiguraju novčanu pomoć neophodnu za boravak u Rimu, a Italijani generacijski prenose priče o ljubaznosti, poštenju i srčanosti bosanske kraljice Katarine.

Iako historičari posljednjom bosanskom kraljicom smatraju kraljicu Maru, suprugu posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, Katarina je bila posljednji i jedini član kraljevske loze koji se borio za ponovnu uspostavu Kraljevine, koju su osvojili Turci. Zbog te borbe u narodu je prozvana posljednjom kraljicom, a razlog tome je to što je Katarina od izgnanstva do svoje smrti pokušavala dobiti pomoć za obnavljanje Bosanskog kraljevstva. Pri tome, Katarina je polagala pravo na Bosansko kraljevstvo, a Mara se nije u tome isticala, nego među prvima napustila Bosnu kada su počeli sve češći prodori Osmanlija. Također, Katarina je sa sobom ponijela i sve kraljevske oznake, koje su se prenosile s kralja na kralja, simbole kraljevske moći, krunu, mač i plašt. Sve ove činjenice govore da je ona utjelovljavala posljednji oblik Bosanskog kraljevstva, te da je u skladu s tim bila posljednja bosanska kraljica. 

Preminuo Džefri Čoser, začetnik moderne engleske književnosti

1400. - Preminuo pisac Džefri Čoser (Geoffrey Chaucer), začetnik moderne engleske književnosti, jedan od najvećih evropskih pjesnika srednjeg vijeka. Njegova zbirka "Kenterberijske priče", sastavljena od 24 ciklusne priče, najznačajnije je englesko srednjovjekovno književno djelo i uvod u modernu epohu engleske literature, ali je pisana jezikom koji je tek bio u povoju i znatno se razlikuje od sadašnjeg engleskog. U "Kenterberijskim pričama" Čoser je prikazao zanimljivu i realističnu sliku društvenog života Engleske 14. vijeka, obuhvativši sve staleže i mnoga zanimanja. Ostala djela: "Knjiga o vojvotkinji", "Roman o ruži", "Parlament ptica", "Troil i Kresida", "Legende o dobrim ženama".

1616. – Nizozemski moreplovac Dirk Hartog na putu prema Javi otkrio zapadne obale Australije.

1647. - Umro italijanski fizičar i matematičar Evanđelista Toričeli (Evangelista Torricelli), pronalazač živinog barometra, tzv. Toričelijeve cijevi. Utvrdio je i Zakon o isticanju tečnosti iz suda, usavršio teleskop i konstruisao jednostavan mikroskop.

1806. - Rođen njemački filozof Johan Kaspar Šmit (Johann Kaspar Schmidt), poznat kao Maks Štirner (Max Stirner), prvi teoretičar anarhizma. Bio je mladohegelijanac, izraziti individualista. Djela: "Jedini i njegova svojina", "Historija reakcije".

1825. - Austrijski kompozitor, violinist i dirigent Johan Štraus mlađi (Johann Strauss), tvorac bečke operete i najveći bečki kompozitor lagane muzike, rođen je na današnji dan. Osim opereta, komponovao je i valcere, polke, mazurke, marševe. Studirao je kompoziciju, a zatim bio umjetnički rukovodilac i dirigent bečkih dvorskih balova. Sa svojim zabavnim orkestrom nastupao je širom svijeta. Djela: operete "Slijepi miš","Ciganin baron", "Noć u Veneciji", valceri "Na lijepom plavom Dunavu", "Priče iz bečke šume", "Bečka krv", "Beč, žene i pjesme".

1838. - Rođen francuski kompozitor Žorž Bize (Georges Bizet), autor opere "Karmen", remek-djela francuskog muzičkog realizma. Jedan je od najoriginalnijih i najsugestivnijih francuskih operskih kompozitora, čiji se stil odlikuje dramatskim oblikovanjem i tonskim slikanjem egzotičnih predjela. Ostala djela: opera "Lovci bisera", scenska muzika za "Arlezijanku" Alfonsa Dodea, "Simfonija u C-duru".

Rođen Pablo Pikaso, jedan od najznačajnijih slikara 20. vijeka

1881. - Španski slikar, vajar, keramičar i dekorater Pablo Pikaso (Picasso), osnivač kubizma i jedan od najznačajnijih slikara 20. vijeka, rođen je na današnji dan. Slikarstvo je učio u rodnoj Španiji, a od 1904. je stalno živio u Parizu. Autor je više od 18.000 slika koje su likovni kritičari podijelili na nekoliko faza: plavu, ružičastu, crnu, kubističku i nadrealističku. Revolucionarne kubističke slike, počev od "Gospođica iz Avinjona" iz 1907. godine, donijele su mu svjetsku slavu. Nakon napada Fransiska Franka (Francisco Franco) na mjesto Guernica u Baskiji, 26. aprila 1937. godine, tokom Španskog građanskog rata, Pikaso je odlučio naslikati sliku koja će opisati taj događaj. Na tom svom remek-djelu, slici “Guernica”, potresno je prikazao tragičnu sudbinu svoje domovine pod fašizmom, a dovršio ju je za manje od dva mjeseca. Pikaso se zakleo da se neće vratiti u Španiju dok je na vlasti diktator Franko. Svoje se zakletve i pridržavao, tako da je sve do smrti živio u Francuskoj, jer je Franko umro dvije godine nakon Pikasove smrti.

1893. - Mehmed Teufik ef. Azabagić imenovan za drugog po redu reisu-l-ulemu u periodu Austro-Ugarske uprave Bosnom i Hercegovinom. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja u rodnoj Tuzli, ef. Azabagić je otišao na studije islamskih nauka u Istanbul. Diplomirao je 1868. godine, a potom se vratio u Tuzlu. Prošao je sve pozicije u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Bio je imam, hatib, vaiz, a potom upravitelj ruždije u Sarajevu, kada je premješten na isti položaj u Tuzlu, gdje je istovremeno vršio i funkciju kadije. Nakon što je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu, 1878. godine, postavljen je za tuzlanskog muftiju. Na položaju reisu-l-uleme Mehmed Teufik ef. Azabagić je bio od 1893. do 1909. godine.

1963. - U Tešnju je rođen Amir Brka, bosanskohercegovački pjesnik, prozaist i kulturni historičar. Bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 2010. do 2014. godine. Glavni je urednik časopisa “Diwan” (Gradačac). Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Njegove pjesme i priče uvrštavane su u najznačajnije antologije i panorame savremene bosanskohercegovačke književnosti, a prevođen je na engleski, njemački, poljski, slovenski, rumunski, bugarski, danski, mađarski i makedonski jezik.

1973. - Umro Abebe Bikila, etiopski atletičar, dvostruki olimpijski pobjednik u maratonu.

1993. - Formirana Prva bosansko-oslobodilačka brigada koja je nakon godinu djelovanja transformirana je u 510. Oslobodilačku brigadu Petog korpusa Armije BiH.

1995. - Preminuo Miljenko Smoje, hrvatski novinar, književnik i televizijski scenarist. Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i savremenom životu. Objavljivao je na Radio Splitu, u “Slobodnoj Dalmaciji”, “Vjesniku” i “Feral Tribuneu”.

2010. - Umrla Vesna Parun, najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovine 20. vijeka. Objavljeno joj je više od 60 knjiga poezije i proze i izvedena četiri dramska djela. Njena zbirka “Zore i vihori” (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom toku novije hrvatske poezije.