U historiji Bosne i Hercegovine ostalo je nezapamćeno da je ikome na ovim prostorima na dženazu došlo više od 100.000 ljudi. 

A toliko ih je bilo, i više od toga, na današnji dan 2003. godine u Sarajevu, kada su došli sa svih strana da odaju počast i klanjaju dženazu prvom predsjedniku Republike Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću.

Taj kišni 22. oktobar 2003. godine svim građanima BiH ostat će duboko urezan u pamćenje. Svi se sjećaju Sarajeva u potpunoj blokadi vellikih kolona ljudi koji su došli da na bolji svijet isprate predsjednika Izetbegovića, koji je preselio dva dana ranije, 19. oktobra.

Dženazu je predvodio tadašnji reisul-ulema Mustafa-ef. Cerić.

Ta slika obilježila je ne samo taj dan, nego cijelu historiju, ali i pokazala o kakvom se lideru, čovjeku, insanu, velikanu i ljudskoj gromadi radilo. Bio je voljen od svog naroda, poštovali su ga svi, malo, veliko, staro, mlado. Vodio ih je u najtežim godinama i sa svojim narodom uspio izboriti slobodu koju danas uživamo.

- Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo - govorio je rahmetli Alija, uz poruke "Stoga, podignimo visoko naše zastave, odbacimo strah i sumnje, umjesto toga radimo vrijedno i kako najbolje znamo, svjesni da naš život i naša smrt, pa i naša sudbina, nisu u njihovim, nego u Božijim rukama. U toj vjeri je naša sloboda, naša snaga i, ako Bog da, naša pobjeda".

Alija Izetbegović napustio je ovaj svijet, ostavivši veliki i neizbrisiv trag. Ne samo u svojoj zemlji, bio je poštovan kako na Istoku tako i na Zapadu.

Gubitak smrću nadoknadila su njegova djela koja i danas žive i koja će živjeti u BiH dok je svijeta i vijeka.

Prema nekim informacijama, ovaj događaj okupio je najveći broj ljudi na jednoj dženazi u historiji BiH. Prema nekim informacijama, na posljednjem ispraćaju Alije Izetbegovića prisustvovalo je skoro 150.000 ljudi, piše Historija.ba.

Izetbegovićeva dženaza od 22. oktobra 2003. godine najdirektnije je pokazala kako su njegov život i djelo bili sudbonosno vezani za Bosnu i za vrijeme u kojemu živimo i kako je njegova ličnost ostala biti visoko uzdignuta iznad balkanskih osporavateljskih kaprica što najčešće idu ruku pod ruku sa zločincima i masovnim ubicama Bosne.

Dženaza Aliji Izetbegoviću pokazala je kako narod kojem je rahmetlija pripadao i pripada nije izgubio dostojanstvo i svijest o vremenu u kojem živi. Pokazala je i koliko je velik bio.

Tog dana do 13:30 sati tijelo Alije Izetbegovića bilo je izloženo u zgradi Predsjedništva BiH. Tu su prvu i zadnju počasnu stražu držali tadašnji član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić, komandant Združene komande Vojske FBiH general pukovnik Atif Dudaković i reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić.

Oni su u 13:30 sati tabut s mejitom iznijeli iz zgrade Predsjedništva BiH i stavili na lafet, odakle se kolona s mejitom uputila prema zgradi institucija BiH na Marin Dvoru. Ispred lafeta išao je vojni orkestar, a iza njega oficiri noseći ordenja koja je u BiH i svijetu dobio Alija Izetbegović.

Lafet je pratio sin Bakir Izetbegović s drugim članovima porodice, 12 oficira i šest vojnika u svečanim uniformama.

Dženaza je klanjana na Trgu BiH pred zgradom institucija BiH, a predvodio ju je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić. Na osnovu vlastite želje, a uz najveće državne i vojne počasti, te 2003. godine ukopan je na Šehidskom mezarju Kovači, zajedno sa ostalim šehidima koji su položili život za slobodu svoje domovine.

Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH tada su potvrdili da su specijalnim letom stigle visoke državne delegacije Slovenije, Hrvatske, Sjedinjenih Država, Turske, Francuske, Irana i Grčke, Pakistana i Austrije.

Bosna i Hercegovina zasigurno ne bi bila ovakva kakva je danas da nije bilo Alije Izetbegovića!