Preživjeli dokumentovanih ratnih zločina koji su počinjeni u Omarskoj i drugim logorima, kao i u okolnim selima, imaju pravo pitati zašto nije bilo presude za genocid za te ratne zločine i zašto je njihovo ljudsko pravo na postavljanje spomen-obilježja toliko ozbiljno ograničeno – izjavio je danas David Petigru, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut i član Upravnog odbora Programa studija genocida Univerziteta Yale.

Na komemoraciji povodom obilježavanja 32. godišnjice početka raspuštanja koncentracionog logora Omarska kod Prijedora, profesor Pettigrew je poručio kako je izuzetno važno da međunarodna zajednica prepozna genocidne dimenzije tih zločina i podrži ljudsko pravo na istinu i memorijalizaciju u Prijedoru.

"Velika Srbija"

On podsjeća da je u presudi Dušku Tadiću za zločine počinjene u Omarskoj i okolnim područjima, Haški tribunal utvrdio da je Tadić bio vođen ciljem postizanja takozvane “velike Srbije“, koja je trebala biti etnički homogena teritorija. Haški tribunal je također utvrdio da su logori u Prijedoru bili dio plana “velike Srbije s ciljem protjerivanja nesrpskog stanovništva“.

- Stoga je Haški tribunal već 1997. godine prepoznao ovaj eliminacijski obrazac ponašanja usmjeren protiv Bošnjaka i drugog nesrpskog stanovništva. Otprilike dvadeset godina kasnije, Haški tribunal je u slučaju Karadžić utvrdio da je postojao udruženi zločinački poduhvat sa zajedničkim planom 'trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva s teritorije koju su zauzeli bosanski Srbi'. Drugim riječima, Haški tribunal je ponovno utvrdio postojanje plana za postizanje etničke homogenosti kroz činjenje ratnih zločina, potvrđujući ovaj obrazac – naveo je Pettigrew.

Međutim, dodaje on dalje, u slučaju Karadžić, Žalbeno vijeće je neobjašnjivo sugerisalo da broj žrtava u Prijedoru nije dosegao razinu zločina genocida i osvrnulo se na zaključak Pretresnog vijeća da “iako su podaci utvrdili izvan razumne sumnje zajedničku namjeru za uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata iz općina iz tačke 1, podaci nisu podržali, kao jedinu razumnu pretpostavku, zaključak o genocidnoj namjeri“.

- Ali, šta bi drugo mogla biti namjera za tako sistematski plan protjerivanja ili trajnog uklanjanja članova jedne grupe. Žalbeno vijeće Haškog tribunala nije uspjelo prepoznati sam obrazac genocidnog ponašanja koji je otkrilo u vlastitim procesima tokom dvadeset godina, od Tadića do Karadžića: zajednički plan za trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva s teritorije koju su zauzeli bosanski Srbi. U ovom slučaju nisu uspjeli prepoznati istinu i odati počast sjećanju na žrtve – ističe profesor Pettigrew.

Eliminacijski cilj

On kaže kako je vodstvo RS nastavilo slijediti svoj eliminacijski cilj onemogućavanjem povratka izbjeglica kroz psihološko zastrašivanje, uključujući glorifikaciju ratnih zločinaca, te sprečavanjem ili odvraćanjem od postavljanja spomen-obilježja za žrtve. S obzirom na deklaraciju “svesrpskog sabora” koja govori o ujedinjenju svih Srba i secesionističke prijetnje RS, vrijeme je da, upozorava, međunarodna zajednica prepozna teške zločine počinjene u Prijedoru kao dio eliminacijskog ili genocidnog obrasca.

- S takvom sviješću o istini, negiranje genocida i glorifikacija ratnih zločinaca moraju biti osuđeni i procesuirani. Preživjeli u Prijedoru moraju imati pravo postavljanja spomen-obilježja – poručio je profesor Pettigrew.

Smatra da bi “Bijela kuća” u Omarskoj trebala, prema željama preživjelih, postati spomen-muzej zamišljen da edukuje buduće generacije kako bi se spriječilo ponavljanje zločina.

- Samo podržavanjem prava na memorijalizaciju buduće generacije mogu biti edukovane kako bi se spriječilo ponavljanje zločina i osigurala mirna budućnost. Vrijeme je da međunarodna zajednica poduzme odgovarajuće mjere za podršku pravima preživjelih i ispoštuje sjećanje na žrtve – podvlači Pettigrew.