Prije 29 godina, na današnji dan, poginuo je general Armije RBiH Izet Nanić, heroj odbrambeno-oslobodilačkog rata koji je svojim viteštvom, pobjedama na frontu i ljudskošću osigurao vječnost u historiji Bosne i Hercegovine.

Slavni komandant 505. bužimske brigade Petog korpusa poginuo je 5. avgusta 1995. godine, tokom zajedničkih operacija Hrvatske vojske (HV) i Armije RBiH na oslobađanju okupiranih teritorija, nakon što je Nanićeva 505. bužimska brigada razbila neprijateljske linije na Ćorkovači i krenula prema Dvoru na Uni.

Prebačeni u Split

Dok se oporavlja od posljedica moždanog udara, majka legendarnog generala Rasima Nanića priča za “Dnevni avaz” da je bio oktobar ili novembar 1992. godine kada je posljednji put vidjela sina. Rasimu i Ibrahima, bolesne roditelje, Izet je tada ispratio do aerodroma u Ćoralićima kod Cazina, odakle su prebačeni u Split na liječenje.  

- U Splitu smo bili do Izetove pogibije. Došli smo samo na njegovu dženazu. Javljao nam se kad god je mogao. Kad ga čujemo, znamo da je dobro, kad ga nema, ne znamo šta se događa - priča nam Rasima.  

Nakon pogibije generala u direktnim borbama na lokalitetu Vijenca, niko nije imao ni snage, ni hrabrosti da im saopći tužnu vijest. Najprije su im kazali da je Izet ranjen, ali poslije upornih poziva rodbini i komandi brigade u Bužimu, majčino srce, koja je ranije izgubila i sina Nevzeta, ponovo je prokrvarilo. Kako bi stigli na njegovu dženazu, roditelji slavnog generala helikopterom Hrvatske vojske prebačeni su do granice.

- Letjeli smo kroz neke planine i šume, skroz nisko, dok se helikopter nije spustio na neke proplanke. Tu su bila dva džipa, hrvatska, vojna. Prebacili smo se u ta vozila, pa smo išli do naše granice, gdje su nas čekala naša auta. Hrvatski vojnici nisu nam dali da izađemo, jer su i oni željeli prisustvovati Izetovoj dženazi i tako smo s njima došli ovdje - sjeća se majka Rasima.

Godišnjicu smrti heroja dočekuje s djecom i unucima, narušenog zdravlja, a hoće li moći prisustvovati učenju tevhida, zavisit će od njenog zdravstvenog stanja. Znači joj što danas ime generala Nanića širom BiH izaziva poštovanje i zahvalnost.

- Vrlo je važno sjećati se naših heroja. Bože, podari im svima lijepi džennet. Hvala svakome ko prizna da je on bio kako treba čovjek. A kao sin, nikako vam ne mogu opisati njegovu dobrotu i ljubaznost. Bio je dobar i otac, i sin, i čovjek, a vidiš da je bio dobar za svu Bosnu i Hercegovinu. Ponosna sam na njega, ali žao mi je što je svoj život dao - kaže majka Rasima.

Sedam sinova

Majka Rasima imala je sedmoricu sinova. Nakon Nevzetove pogibije u redovima ARBiH borbu su nastavili Izet, Nijaz i Arif. Sjeća se da otac nije dozvolio sinu Osmanu da se priključi i on, ne bi mu to halalio, ali i Izetovog protivljenja da pred kraj rata Osman ode u Ameriku. Vjerovao je Izet, kaže njegova majka, da će i u Bosni biti Amerika.

- Treći put kad ga je nazvao, rekao mu je, kad je toliko navalio da ide, neka barem nauči jezik. Osman je otišao u Ameriku u januaru 1995. Da je Izet ostao živ, danas bi drugačije bilo sve. Bio je poštovan, pošten i pametan - kaže majka Rasima Nanić za “Dnevni avaz”.

Posljednja poruka: „Bit će naša BiH“

- Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti, i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno - to su bile posljednje zapisane riječi velikog heroja Izeta Nanića.

Deblokada Bihaćkog okruga

Na dan pogibije generala Nanića, u popodnevnim satima, jedinice 5. korpusa ARBiH i HV-a spojile su se kod Tržačkih Raštela, čime je nakon 1.200 dana opsade izvršena deblokada Bihaćkog okruga. Taj historijski uspjeh Bužim je, zbog pogibije heroja, dočekao obavijen tugom. General Izet Nanić dobitnik je najvišeg ratnog odlikovanja „Zlatni ljiljan“, a posthumno je unaprijeđen u čin brigadnog generala i dodijeljen mu je Orden heroja oslobodilačkog rata.