Ramo Sejdinović, jedan od preživjelih svjedoka genocida, došao je danas u Visoko na ispraćaj tužne kolone s tabutima.
Sejdinović se prisjetio i kobnih dana iz jula 1995. godine.
- Nekako sam, hvala Bogu, preživio i došao. Otac mi nije došao, četiri zeta – dva od kćerki i dva od sestara. Nekako sam prešao preko šume – kaže Sejdinović.
Ističe da su njegovi najmiliji pokopani.
- Izgubio sam puno članova porodice, možda dvadesetak, kćerke su sa mnom. Nekako smo kupili placeve i popravili kuće – priča Sejdinović.
Na pitanje kako doživljava ove dane, Sejdinović ističe da je teško.
- Šta ćeš, što se mora, mora se. Svake godine dolazim na ispraćaj i 11. jula idem. Kada je bila korona nisam, a ne znam da li ću sada moći. Imam 76 godina – govori.