Svjedoci Odbrane Ilije Eleza, kojem se u trebinjskom Okružnom sudu sudi za zločin počinjen u Foči, kazali su da je zbog ubistva četiri civila u junu 1992. bio uhapšen Neđo Golubović, koji se time i hvalio.

Mićo Olović ispričao je da je u junu 1992. radio u policiji u Foči, u odjeljenju u Miljevini i da su ih obavijestili kako je priveden Neđo Golubović zbog ubistva četvorice civila, piše detektor.ba.

Svjedok 

Svjedok je naveo da su Golubovića našli u pijanom stanju i da su ga pritvorili u prostoriju koja je imala prozore. Tako mu je, prema tvrdnjama svjedoka, neko u tu prostoriju donio bombu kojom je Golubović navodno zaprijetio.

Zbog toga im je, kaže svjedok, izvijesni Pero Elez naredio da puste Golubovića, što su oni i učinili.

- Neđo je uvijek pravio probleme - izjavio je svjedok i dodao da je optuženog Iliju Eleza upoznao je tek kasnije, kada je ranjen.

Na pitanje tužiteljke Bojane Marković da li je privedenog Golubovića predao Peru Elezu, svjedok je rekao da on nije, već je samo naredio da ga puste.

Optužnica tereti Iliju Eleza da je s još jednim licem u junu 1992. godine u Miljevini u opštini Foča, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, odveo i, pucanjem iz vatrenog oružja, života lišio četiri civila – Ahmeta i Ramu Ramovića, Hamdu Muhovića i Halila Hrbinića zvanog Muriz.

Svjedok Srećko Davidović kazao je da je u spornom periodu on bio zadužen za „vođenje evidencija u policiji“.

On je ispričao da su ratna dešavanja najprije počela u Foči, a u Miljevini tek kasnije. Kaže da su u Miljevini Bošnjaci i Srbi zajedno organizovali straže bez naoružanja u zgradama i da su se počeli razilaziti tek kada je ubijen izvijesni Luka Vuković.

Za zločin u kome su ubijena četiri civila, kaže, čuo je tek kad se navodno Neđo Golubović sa tim „hvalio“ i da je „osvetio ubijenog rođaka Vukovića“.

Svjedok je rekao da je poznavao i optuženog i njegovu porodicu te da mu je nezamislivo da se on sada nalazi na optuženičkoj klupi.

Budući da je vodio evidencije, ustvrdio je da su tačni podaci iz vojne knjižice optuženog da je vojno bio angažovan tek nakon juna 1992. godine.

Na predočenu tvrdnju Tužilaštva u kojoj je optuženom Elezu kao početak vojnog angažovanja upisan april 1992. godine, svjedok je rekao da je jedini relevantan dokaz vojna knjižica.

Sudski vještak

Sudski vještak medicinske struke Dragan Jovanović iznio je nalaz u kome je ustvrdio da ranije saslušana svjedokinja Tužilaštva Zineta Hadžović nije mogla sa sigurnošću da prepozna optuženog.

Svoj nalaz vještak je izradio na zahtjev advokata Slaviše Prodanovića, a ne na zahtjev Suda. Imajući u vidu značajnu vremensku distancu i činjenicu da se čovjek za 30 godina značajno mijenja kao i njenu tvrdnju da se nekih detalja iz slučaja nije mogla sjetiti, vještaku je nevjerovatno da je i sa sigurnošću mogla da prepozna optuženog Eleza.

Odbrana je podsjetila kako je svjedokinja rekla kako se sjeća da je optuženi bio crn, a zatim i priložila fotografiju optuženog iz srednjoškolskih dana na kome se vidi kako je u stvari on imao plavu kosu.

Na pitanje tužiteljke Marković da li je radio intervju sa svjedokinjom Hadžović te da li je imao uvid u njenu medicinsku dokumentaciju, vještak je odgovorio da nije.

Tužiteljka je onda zapitala da li bi nalaz bio isti i za bilo kog drugog svjedoka uzimajući u obzir samo vremensku distancu. Vještak je naveo da je to njegov zaključak na osnovu iskaza koji mu je predočio advokat.

Sud čeka odobrenje za svjedočenje još trojice svjedoka Tužilaštva iz Danske, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država.

Nastavak suđenje je 3. septembra, kada je planirano da Tužilaštvo iznese materijalne dokaze.