Ovdje su mi spaljeni majka, babo, snaha i troje djece od brata, kroz suze govori Ramo Kurspahić ispred kuće u Pionirskoj ulici u Višegradu, u kojoj više nikada niko neće i ne može živjeti. 

Samo fotografije žrtava, sa zidova prostorije u kojoj su živi zapaljeni, podsjećaju na jedan od najsvirepijih ratnih zločina u ratovima na Balkanu. Porodicama mnogih ni fotografija nije ostala, a jedno od ubijene djece ni imena nije imalo, jer rođeno je samo dva dana prije nego što je zvjerski umoreno.

- Od brata djeca imala su 10, 12 i 13 godina. Brat mi je također ubijen, nađen je u Slapu kod Žepe. Ostale ne mogu da nađem, nigdje nikoga. Neće niko da kaže. A komšije znaju gdje su posmrtni ostaci koji su odvezeni odavde. Ovo obilježavamo da se zna, a kada bude ovdje i komšija Srba onda će biti kako treba. Da mi je naći dok sam živ kosti da ukopam roditelje. A nisam ja sam, ima nas šezdeset i nešto. Imamo familija u kojima nema nikog više – kaže Kurspahić.

Od oko 80 stanovnika sela Koritnik ubijeno je 57. U jednom danu, uz obećanje da će ići na slobodnu teritorijju, zarobljeno je njih 48. Sa ostalim civilima živi su zapaljeni u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici.