Zamislite da danas u BiH postoji kompanija koja upošljava 20.000 ljudi. Zamislite da ta kompanija posluje po čitavom svijetu i gradi dobar dio Afrike i Bliskog istoka. I zamislite generalnog direktora takve kompanije čija je plaća dvijehiljadita po redu po visini u firmi. Iako to danas zvuči kao bajka, BiH je zaista imala takvu kompaniju i takvog direktora. I zamislite da se nakon svih tih uspjeha, u jednom trenutku svog života, takav čovjek prihvati funkcije gradonačelnika Sarajeva. Firma se zvala „Energoinvest“, a njen direktor bio je Emerik Blum.

 Jevrejska porodica

Emerik Blum rođen je 1911. godine u skromnoj jevrejskoj porodici u Sarajevu. Ipak, njegov prvi izbor nije bila privreda, nego umjetnost. Već u svojim dvadesetim godinama, zajedno s Oskarom Danonom, Mešom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojom Dimitrijevićem, pokrenuo je „Collegium Artisticum“, progresivnu umjetničku grupu koja je djelovala u Sarajevu.

Na studije je otišao u Čehoslovačku, tačnije njen glavni grad Prag, iz kojeg se vratio s diplomom inžinjera elektrotehnike. Ubrzo nakon povratka sa školovanja 1941. godine, Blum se učlanio u Komunističku partiju te se početkom rata i osnivanjem NDH priključio Narodnooslobodilačkom pokretu.

Godine 1941. ustaše su ga uhapsile i deportirale u koncentracioni logor Jasenovac, gdje je, kao zatvorenik-inžinjer, bio „čovjek od koristi“ te je radio na održavanju električne centrale. Tu se zadržao sve do 1944. godine, kada je uspio organizirati uspješan bijeg iz logora te se ponovo pridružiti svojim drugovima u partizanima.

 Stvaranje giganta

Poslije Drugog svjetskog rata radio je na više funkcija, kao načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva u BiH, bio je generalni inžinjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni direktor Direkcije za elektroprivredu Vlade FNRJ, pomoćnik ministra „Elektroprivrede“ te predsjednik Komiteta za elektroprivredu. No, birokratski poslovi nisu zadovoljavali Bluma.

Godine 1951. bio je jedan od osnivača firme “Elektroprojekt”, iz koje uskoro nastaje regionalni gigant “Energoinvest”. Blum je bio zagovornik ideje da se širom BiH trebaju izgraditi velika industrijska postrojenja, za šta je dobio i otvorenu podršku bh. i jugoslavenskih vlasti. Tako, zahvaljujući Blumovoj inicijativi, nastaju Aluminijski kombinat u Mostaru, kao i Tvornica glinice u Zvorniku.

Njegova je zasluga i stvaranje kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako su izgrađene i fabrika TAT na Ilidži, Elektrofabrika u Lukavici kod Sarajeva, fabrike u Doboju, Odžaku, Črnuču, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima Jugoslavije.

No, Blum je shvatao da su najveći potencijal svake ekonomije ljudi, kao i da sama Jugoslavija još ne nudi dovoljno kvalitetne obrazovne institucije za stvaranje vrhunskih stručnjaka. Stipendirao je i školovao stručnjake raznih tehničkih profila i uveo stalnu praksu specijalizacije jugoslavenskih stručnjaka u Sovjetskom savezu, Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim zemljama, koji su se vraćali nazad u BiH s vrhunskim stručnim znanjima.

Blum je prepoznao i da je jugoslavensko tržište usko za povećani plasman energetske i serijske opreme pa je uzimao teške devizne kredite da bi otvorio 20 predstavništava sektora izvoza, a kasnije se taj broj izvoznih punktova povećavao, od Meksika, SAD, arapskih zemalja te Bliskog i Dalekog istoka.

Stvaranjem Pokreta nesvrstanih i saradnjom Jugoslavije sa zemljama Afrike i Azije otvaraju se vrata kontinenata „Energoinvestu“, koji sada intenzivno počinje poslovati na ovim tržištima. No, „Energoinvest“ je uspijevao poslovati i na Zapadu, a poseban uspjeh Blum je ostvario sarađujući s firmama u Švedskoj i Francuskoj.

Na čelu Sarajeva

A onda se, pod stare dane, nakon što je stvorio i stabilizirao giganta, Blum odlučio ponovo vratiti u politiku. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1981. do 1983. godine. Umro je 24. juna 1984., nakon što je završio svoje posljednje poslove u Odboru za organizaciju XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu i ostavio svojim sugrađanima svoje posljednje veliko djelo - do tada najuspješniju organizaciju Olimpijskih igara.

Ovo je samo mali dio, onoliko koliko može stati u tekst, grandioznih uspjeha i ostavštine Emerika Bluma, čovjeka koji je stvorio jednu od najuspješnijih jugoslavenskih firmi, obrazovao i zaposlio hiljade ljudi, otvorio Jugoslaviju svijetu i svijet Jugoslaviji te pokazao koliko jedna mala zemlja ima potencijala.

Računar GAMINA 30

Interesantan je Blumov poduhvat da se uvede mašinska obrada podataka digitalnim računarom GAMINA 30 i analogni računar PAČE 231 koji je u 1964. godini bio čudo tehnike, a bio je i prvi u Bosni i Hercegovini.

Osnovao je Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju (1954.) da bi formirao i društvo za zavarivanje u BiH i školu zavarivanja. Laboratorij je priznat od jugoslavenskog LOYD-a registra brodova, germanskog LOYD-a i postao redovni član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Švedska firma ACEA-ATOM zaključila je ugovor s „Energoinvestovim“ institutom za ispitivanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja (1970).

EMERIK Blum je 1974. godine odlikovan titulom Viteza Legije časti Francuske. Ulica u sarajevskom naselju Grbavica danas nosi njegovo ime, a postavljena je i njegova bista ispred zgrade „Energoinvesta“. Emerika Bluma je ugledni list „Financial Times“ opisao kao „oličenje socijalističke poslovnosti“.