U svojoj nedavnoj objavi na Facebooku Taste Atlas se osvrnuo na vrste bosanskih ćevapa.

Ćevapi su izvor velikog nacionalnog ponosa i omiljeno jelo u našoj zemlji. Obično se pripremaju od mljevene junetine ili mješavine mljevene junetine s drugim mesom, poput teletine ili janjetine - začinjene mješavinom različitih začina; obično su to bijeli luk, sol, crni biber, a ponekad paprika ili ljuta crvena paprika - objašnjavaju na Taste Atlasu.

Nakon što je smjesa odstajala nekoliko sati ćevapi se peku na roštilju na drvenom ugljenu. Tradicionalno, jedan dio jela sastoji se od deset komada ćevapa uguranih u mekanu, vlažnu, blago zapečenu lepinju ili somun te raznih priloga, poput kajmaka, pečene crvene paprike, ajvara (posebno popularnog u Hrvatskoj i Srbiji) te sirovog luka.

Postoje četiri vrste bosanskih ćevapa, a u nastavku donosimo opis za svaku pojedinu vrstu.

Sarajevski ćevapi

Ova jedinstvena vrsta ćevapa potječe iz Sarajeva, pa otuda i naziv sarajevski ćevapi. Postoje različita mišljenja o korištenju mesa za ove ćevape - neki ih rade isključivo s mljevenom junetinom, soli i biberom, dok drugi koriste kombinaciju mljevene junetine i ovčetine.

Sarajevski ćevapi se zadnjih godina uglavnom rade samo s mljevenom junetinom. Nakon što je smjesa pripremljena treba je ostaviti u frižider 48 sati. Zatim se peku na žaru i tradicionalno poslužuju u somunu, sa sjeckanim crvenim lukom sa strane.

Travnički ćevapi

Ova vrsta ćevapa priprema se u Travniku. Ćevapi se prave od kombinacije junetine, teletine i janjetine, uz dodatak soli, bibera i malo sode bikarbone. Kada se peče na roštilju, meso se često premaže bistrom juhom koja se pripremala od goveđih kostiju i ovčetine.

Banjolučki ćevapi

Iako se ostale varijante ćevapa rade u komadima, banjolučki ćevapi se razlikuju od svih ostalih jer se pripremaju kao mesna pločica koja se obično sastoji od četiri ćevapa povezana u niz. Obično se rade samo s mljevenom junetinom, soli i biberom, kao i sarajevski ćevapi, ali ponekad se u smjesu dodaju i mljevena teletina i bijeli luk.

Nakon što su ispečeni banjolučki ćevapi se tradicionalno stavljaju u lepinju, a jelo se poslužuje s puno luka.

Tuzlanski ćevapi

Ova vrsta ćevapa dolazi iz Tuzle. Najčešće se spravljaju od kombinacije mljevene ovčetine, junetine i janjetine (najčešće u omjeru 2:1:1), iako se ponegdje pripremaju samo s junetinom. Meso se ručno miješa te začini soi i biberom, a preporučljivo je smjesu ostaviti u frižideru nekoliko sati ili cijeli dan prije pečenja.

Ovi ćevapi se peku na nauljenom roštilju, a kad su gotovi, obično se još jednom začine biberom. Tuzlanski ćevapi poslužuju se u tzv. lepini (bez nj), koja se prethodno potopi u temeljac od goveđih kostiju zvanu poliv. Mladi luk ili sitno nasjeckani crveni luk tradicionalni su prilog.