Svjetski medij je napravio reportažu o Bosni i Hercegovini, a gdje se osvrnuo na to kako se ova država snalazi u postratnom društvu.

Analizu poznatog medija "New York Timesa" prenosimo u cijelosti.

- Kada je 1992. godine bosanski ovčar pobjegao iz svoje kuće u Jugoslaviji koja se raspadala, pješačeći sa svojom porodicom 40 dana kako bi izbjegao početak rata koji će sukobiti komšiju s komšijom, selo koje je ostavio imalo je više od 400 ljudi, dvije prodavnice i školu.

Prazni domovi

Više od polovine seljana bili su sugrađani Muslimani, ostali Srbi, ali niko, kako je rekao, nije obraćao pažnju na to sve dok ekstremistički političari nisu počeli da ih razdvajaju.

Nakon više od decenije izbivanja iz svog doma u istočnoj Bosni, poljoprivrednik Fikret Puhalo (61) vratio se u svoje selo Sočice. Do tada je imala oko 100 ljudi, Srba koji su ostali i nekoliko muslimana koji su odlučili da se vrate. Danas ih je ostalo samo 15. Prodavnice su nestale, škola također.

- Svi ostali su umrli ili su se odselili. Ovdje se nije rodilo nijedno dijete otkako sam se vratio - rekao je Puhalo, pokazujući prazne domove razbacane po kamenitim brdima oko porodične zemlje na kojoj pasu njegove ovce.

Odumiranje Sočica odražava svjetski fenomen siromašnih poljoprivrednih područja koji gube ljude u urbanim centrima. To je također dio ozbiljne demografske krize koja pogađa široke dijelove istočne i srednje Evrope, uključujući relativno prosperitetne zemlje poput Poljske i Mađarske, jer niska stopa nataliteta i emigracija smanjuju broj ljudi.

Etnički rascjepkana nacija

Demografija i politika nigdje nisu napeti kao u Bosni, maloj, etnički rascjepkanoj naciji. Kao i mnoge siromašnije zemlje, ima visoku stopu emigracije, koja je porasla tokom rata 1992-95., ali ima i izuzetno nizak natalitet, fenomen koji se obično povezuje s bogatijim zemljama.

Stopa fertiliteta u Bosni, broj živorođenih po ženi, jedna je od najnižih u Evropi, dijelom i zbog toga što je otišlo toliko žena u fertilnoj dobi. Tek je ispred Malte, koja ima duplo veću prosječnu mjesečnu plaću.

-Situacija je očajna - rekao je Nebojša Vukanović, izabrani poslanik u lokalnom parlamentu bh. entiteta RS, područja Bosne u kojem dominiraju Srbi, u kojem Puhalo ima svoju porodičnu kuću i ovce.

Ne zna se koliko ljudi živi u srpskoj regiji, posljednji popis stanovništva iz 2013. iznosi nešto više od milion. Gospodin Vukanović, otvoreni kritičar autoritarnog lidera ovog područja, Milorada Dodika, koji tvrdi da njegova regija ima 1,4 miliona ljudi, vjeruje da je taj broj sada pao na 800.000 ili manje.

Sumorni snimci

Ratoborni nacionalista kojeg su Sjedinjene Države sankcionirale zbog korupcije, gospodin Dodik je više puta prijetio da će proglasiti svoju teritoriju nezavisnom državom i razbiti Bosnu, potpirujući etnički nacionalizam kako bi učvrstio svoju vlast i izbjegao krivično gonjenje.

Kako bi pomogao u širenju svoje poruke da srpski region nestaje, g. Vukanović je nedavno objavio sumorni video-snimak svoje posjete općini Ulog koja je imala preko 7.000 ljudi kada je bila dio Jugoslavije, mirne multietničke nacije koja je upala u rat 1991.

Sada, kako je rekao u intervjuu, ima samo sedam stanovnika tokom cijele godine, a njene ulice su obrubljene zgradama koje se raspadaju.

Majkl Marfi (Michael Murphy), ambasador Sjedinjenih Država u BiH i čest kritičar gospodina Dodika, ukazuje na demografske probleme kao dokaz njegove loše vladavine Republikom Srpskom, poznatom kao R.S.

Ljudi masovno odlaze

Drugi sastavni dio Bosne, hrvatsko-muslimanska federacija, također je izgubio veliki broj ljudi. Uglavnom hrvatska područja federacije, gdje većina stanovnika ima pasoše susjedne Hrvatske, članice Europske unije, te mogu slobodno putovati i raditi po cijelom bloku, posebno su teško pogođena egzodusom.

- Evidentno je da ljudi napuštaju sve dijelove zemlje - rekao je Emir Kremić, generalni direktor Državne agencije za statistiku BiH.

Koliko ih je otišlo, rekao je, ne zna se precizno, dobrim dijelom zato što nije jasno koliko je ljudi ostalo.

- Jednostavno ne znamo koliko ljudi ovdje živi - rekao je Kremić i dodao da je potreban novi popis stanovništva.

To, međutim, nije nešto što etnonacionalistički političari, koji se plaše rezultata, žele. Tri glavne bosanske etničke grupe, muslimanski Bošnjaci, pravoslavni Srbi i rimokatolici Hrvati, brinu se o gubitku u igri brojeva. Bilo je potrebno tri godine prepucavanja nakon popisa stanovništva iz 2013. da bi rezultati bili objavljeni, jer je svaka grupa željela vidjeti veći broj, a time i veći politički utjecaj za svoju zajednicu.

Gospodin Kremić je rekao da je grubi vodič o tome koliko je populacija smanjena bila studija koju je prošle godine proveo njegov Zavod za statistiku kako bi procijenio korištenje poljoprivrednog zemljišta u BiH. Utvrđeno je da je 30 posto poljoprivrednih domaćinstava evidentiranih tokom popisa 2013. nestalo.

Kontinuirani pad nataliteta

Posljednji popis stanovništva iznosi 3,5 miliona stanovnika u Bosni, što je manje u odnosu na 4,4 miliona u prethodnom prebrojavanju, godinu dana prije izbijanja rata. Prema nekim procjenama, broj je sada ispod dva miliona stanovnika tokom cijele godine. Bečki institut za demografiju izračunao je da je Bosna od 1990. do 2017. pretrpjela pad stanovništva od 22 posto uglavnom zbog emigracije, što je najveći pad u regionu.

Nacionalna stopa nataliteta kontinuirano je opadala od 1999. godine i, nakon kratkog naleta poslijeratnih povrataka, emigracija je ponovo porasla, što je doprinijelo onome što je izvještaj Akademije nauka Bosne nazvao „demografskom zimom“ vođenom ekonomskim problemima i „kolektivnom depresijom“ nad izgledima zemlje.

Studenti podijeljeni

Na Univerzitetu u Sarajevu, u glavnom gradu zemlje, studenti su podijeljeni oko toga hoće li ostati ili otići. Neki, posebno oni iz porodica sa dobrim vezama, ne vide razloga da rizikuju da emigriraju. Drugi su malodušni zbog svojih šansi ako ostanu.

Enis Katina, student kriminalistike, rekao je da bi volio da se zaposli u bosanskoj policiji, ali ne vidi stvarnu perspektivu za mlade ljude u ovoj zemlji. Odlazak je, dodao je, jedina budućnost koju imaju.

Muris Čičić, čelnik Akademije nauka i koautor njenog izvještaja, rekao je da Bosna nije toliko beznadežna kao što mnogi stanovnici, posebno mladi ljudi, vjeruju, ali da je još uvijek opsjednuta budućnošću zbog stalnih prepirki političkih stranak, elitu koja se naširoko smatra korumpiranom i sebičnom.

- Politička nestabilnost je glavni pokretač koji tjera ljude da odu vani ili počnu razmišljati od odlasku - rekao je Čičić. Povratak u rat, dodao je, bio je malo vjerojatan, ali strah od toga, potaknut izrazito partijskim medijima u Bosni i zapaljivim izjavama političara poput gospodina Dodika, mnoge je ostavio u stanju očaja.

Među onima koji su malodušni zbog stanja svoje zemlje je i Eldin Hadžić, 40-godišnji mehaničar koji je pobjegao u Njemačku početkom 1990-ih da bi izbjegao rat, vratio se 1998. i sada je odlučan da ponovo ode. Nedavno je otputovao iz svoje kuće u Šipovu u Sarajevo da posjeti privatnu agenciju za izdavanje vize i potraži savjete kako izaći.

- Svako ko ima malo pameti mora otići - rekao je Hadžić, proklinjući sve političare, bez obzira na nacionalnu pripadnost, kao lopove.

- Svi su oni isti, samo za svojim ličnim interesima. Da biste ostvarili svoje snove u Bosni, morate biti lopov – dodao je Hadžić.