Na današnji dan 1865., u Senju, u Hrvatskoj, rođen je književnik Silvije Strahimir Kranjčević. Za samo 43 godine, koliko je živio, Kranjčević je vječno opečatio pjesništvo s kraja XIX i početka XX vijeka kao začetnik novog perioda u književnosti naših prostora – realizma. I danas su aktuelne poruke koje nam je ostavio u svojim stihovima: da volimo ljude, domovinu i Boga, da nikad ne sumnjamo u sebe, jer nadom i vjerom u sebe jedino možemo postići zacrtane ciljeve.

Nakon završenog školovanja Kranjčević se nije uspio zaposliti kao učitelj ni u Senju ni u Zagrebu, zbog čega je 1886. otišao u Bosnu i Hercegovinu i radio u školama u Mostaru, Livnu i Bijeljini do 1893., kada je dobio posao u Sarajevu, gdje je proveo ostatak svog kratkog života.

„Bugarkinje“ posvetio Šenoi

Svoju prvu pjesmu „Zavjet“ Silvije je objavio u časopisu „Hrvatska vila“ još 1883., a prvi prozni tekst naslova „Prvi honorar“ izašao je u „Slobodi“ 1885. godine. Za života Kranjčević je objavio tri zbirke pjesama: „Bugarkinje“ (1885.), „Izabrane pjesme“ (1898.) i „Trzaji“ (1902.). Objavljivanje četvrte zbirke „Pjesme“ (1908.) pjesnik nije dočekao, jer ga je smrt preduhitrila.

Osim pisanja, Kranjčević je i prevodio brojna djela s njemačkog i engleskog jezika, a njegova djela prevedena su na bugarski, češki, esperanto, francuski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, ruski, slovački, slovenski i talijanski jezik.

Prvu zbirku pjesama „Bugarkinje“ posvetio je svom uzoru, pjesniku Augustu Šenoi, koji je poput Silvija umro u 44. godini.

„Genij sputanih krila“

U Sarajevu je devet godina, koliko je izlazila, Kranjčević bio urednik „Nade“ (1895–1903), stvorivši najutjecajniji i najbolji južnoslavenski književni časopis na razmeđu vijekova.

Nakon što se „Nada“ ugasila, Kranjčević je 1904. postavljen za direktora Trgovačke škole. Ubrzo obolijeva od kamenca u mjehuru i biva tri puta operiran. Poslije neuspješnog liječenja u Sarajevu, 1906. godine odlazi na liječenje u Beč, odakle se, nakon operacije i oporavka, naredne godine vraća u Sarajevo i nastavlja obavljati direktorsku funkciju u Trgovačkoj školi. Te, 1907. godine napisao je i operu u tri čina “Prvi grijeh”, koju je komponirao Ivan Zajc.

Kranjčeviću se bolest, nažalost, vraća naredne, 1908. godine. Dok je ležao u sarajevskoj bolnici napisao je svoju posljednju pjesmu „Portret“, a preminuo je 29. oktobra 1908. godine te pokopan na sarajevskom groblju „Sveti Josip“. Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ podiglo mu je nadgrobni spomenik na kojem je vajar Rudolf Valdec uradio reljef naziva „Genij sputanih krila“.

Umro pisac Žan Batist Molijer, jedan od najvećih svjetskih komediografa

1600. – Italijanski filozof, astronom i matematičar Đordano Bruno (Giordano) spaljen je u Rimu kao heretik, na osnovu presude rimokatoličke inkvizicije. Bio je materijalista, čije su teorije anticipirale modernu nauku, strastan propovjednik novih ideja o prirodi i propagator heliocentričnog učenja Nikole Kopernika. Djela: “O uzroku, principu i jednom”, “O beskrajnosti, univerzumu i svjetovima”, “O monadi, broju i figuri”.

1653. – Rođen italijanski kompozitor i violinist Arkanđelo Koreli (Arcangelo Corelli), osnivač bolonjske violinske škole. Djela: 12 končerta grosa, sonate za violinu, tri sonate.

1673. – Umro francuski pisac Žan Batist Molijer (Jean-Baptiste Molière), jedan od najvećih svjetskih komediografa, iste večeri nakon što je igrao u svojoj posljednjoj komediji “Uobraženi bolesnik”. Poslije krstarenja 14 godina s pozorišnom trupom u Parizu je do smrti vodio pozorište i pisao komedije, u kojima je obično igrao glavne uloge. Prvi veći uspjeh postigao je 1659. djelom “Smiješne precioze”. U više od 30 komada je genijalno ismijavao mane društva, staleške predrasude, pokvarenost aristokratije i gramzivost buržoazije. Ostala djela: “Škola za muževe”, “Škola za žene”, “Tartif”, “Don Žuan”, “Mizantrop”, “Žorž Danden”, “Tvrdica”, “Učene žene”, “Građanin-plemić”.

1856. – Preminuo njemački pisac Hajnrih Hajne (Heinrich Heine), jedan od najvećih pjesnika 19. vijeka, čija je poezija vrhunsko dostignuće romantizma. Zbog sukoba s reakcionarnim snagama napustio je Njemačku i otišao u Pariz, gdje je napisao čuvenu pjesmu “Tkači” i poemu “Njemačka, zimska bajka”, u kojoj je dosegao vrhunac satirične lirike. Ostala djela: zbirke “Nove pjesme”, “Romansero” i spjev “Ata Trol”.

Poginuo “kralj narodne muzike” Šaban Šaulić

1909. – Indijanski poglavica Goyathlay, poznatiji kao Geronimo, posljednji poglavica plemena Apache koji se predao američkoj vojsci, preminuo je na današnji dan. Neposredno pred smrt u tvrđavi Fort Sill u Oklahomi izdiktirao je autobiografiju “Geronimo: njegova lična priča”.

1939. – Prototip najlonskih čarapa prikazan na Svjetskoj izložbi zajedno s još nekim revolucionarnim proizvodima kao što su fotografija u boji, televizor i klima-uređaj.

2019. - Poginuo “kralj narodne muzike” Šaban Šaulić u saobraćajnoj nesreći na autoputu nedaleko od njemačkih gradova Bilefeld i Dortmund. Srbijanski pjevač, muzičar i producent folk muzike samo nekoliko sati prije nesreće održao je svoj posljednji koncert. Sa Šaulićem su u automobilu bili i muzičar Mirsad Kerić, koji je upravljao vozilom i također poginuo, te Šabanov kum Slobodan Stojadinović, koji je prošao s lakšim povredama.

Šaulić je sahranjen u "Aleji zaslužnih građana" na Novom groblju u Beogradu, uz zvuke njegove pjesme “Ne plači, dušo”.