Svaki put smo šokirani i ogorčeni, insistiramo na reakciji a nadležne institucije ih obećavaju, povremeno i na ulicama protestiramo, ali nakon što po ko zna koji put obećamo – nikada više, novi slučaj femicida ostavlja bez riječi i nade da apeli više uopće imaju smisla.
Više ne znamo kako ćemo ovo tumačiti, ni psihološki, sociološki, ni politički, ni ljudski, kaže dr Jasmina Dizdarević, klinički psiholog sa 40 godina iskustva, šokirana nakon ubistva u Tuzli i brojnih koja su mu prethodila, a da ništa nismo promijenili.
Ljudi su sve više apatični
- Za ovo postoji razlog, da su ljudi sve više apatični, nesretni i da se vrlo teško snalaze u svakoj situaciji, bilo u porodici, na poslu, na ulici. Zavladala je opšta klima da svako nezadovoljstvo svako rješava na svoj način, kako najbolje zna i umije, a to je nešto najgore što nam se može desiti – kaže dr Dizdarević.
Dodaje da je nasilje oduvijek prisutno u društvu, ali su se nesporazumi rješavali na ljudski način, dok danas često ne znamo ni uzroke ubistava i samoubistava.
- Ne poznajemo se, uvukli smo se u svoje čahure i apsolutno ne slušamo onog drugog pored sebe, a šalju nam znakove. Nije slučajno kad vidite da se neko povuče, ne želi da razgovara, izbjegava susrete ili da je “kratkog fitilja” i sklon da sve tumači, čak i ono što zna i što ne zna. U sve pore nam se uvukla nekakva potajna agresivnost koju ne primjećujemo, a koja bukne kad se najmanje nadamo. Zavladao je strah i od kretanja na ulici, čak i običnog dijaloga u kojem ne znate kako će druga strana ili kako ćete vi da reagujete. Ovo što nam se događa iz sata u sat je strašno i ako ne preduzmemo najozbiljnije institucionalne korake možemo svašta očekivati – ističe dr Dizdarević.
Gdje smo zatajili
Krajnje je vrijeme da se zapitamo gdje smo zatajili, ko su nam autoriteti, imamo li ih uopće i čemu učimo mlade. Da shvatimo da sami, suočeni sa psihičkim problemima, trebamo zatražiti pomoć, dok institucije hitno moraju mijenjati okvir u kojem živimo.
- Moraju se pooštriti zakoni, donositi adekvatne strožije mjere, da se tačno zna da se svako mora plašiti zakona, da se za svako učinjeno djelo moraju snositi sankcije i da niko nema pravo da odlučuje o nečijoj sudbini. Nekad se zakona plašio svako, postojale su institucije i apsolutno ste znali šta vas čeka, pa nije bilo ni krađa, ni ubistava. Danas, gdje god se okrenete čujete sve gore od goreg, Kao da smo postali tamni vilajet, zemlja u kojoj se govori o EU i prosperitetu dok se bavimo najbanalnijim stvarima, onim najgorim, da nam bez ikakvog razloga svakog trenutka nestaju ljudski životi – kaže dr Jasmina Dizdarević.
