Farmaceutska industrija je strateška grana privrede svake zemlje te je neophodno da kao takva bude zaštićena kroz različite mehanizme zaštite i podrške, što je slučaj u većini zemalja koje imaju svoju farmaceutsku industriju.

Najmanji udio

Sve druge države maksimalno štite domaće proizvođače kroz različite mjere, dok u BiH to nije slučaj, a često se ne primjenjuju ni zakonske obaveze koje u tom smislu postoje. Najbolji primjer su esencijalne liste koje se finansiraju iz budžeta za zdravstveno osiguranje, a na kojim dominiraju razni lijekovi iz uvoza, iako se isti lijekovi proizvode i u Bosni i Hercegovini.

Kada je u pitanju postotak domaćih i inozemnih proizvođača lijekova u ukupnom prometu lijekova koji imaju dozvolu za promet u 2022. godini u BiH, dominira uvoz lijekova inozemnih proizvođača, i to s 83,97 posto u odnosu na promet domaćih proizvođača koji iznosi svega 16,03 posto.

U odnosu na region, Bosna i Hercegovina ima najmanji udio domaćih lijekova u farmaceutskom tržištu, dok je u zemljama u okruženju udio domaćih proizvođača veći od 50 posto.

Na esencijalnim listama lijekova koji se izdaju na recept u Bosni i Hercegovini domaći proizvođači učestvuju sa 29 posto iako su u proteklom periodu bili u mogućnosti zajedno pokriti više od 60 posto tržišta esencijalnih lijekova, i to s postojećim portfolijem. 

Ovaj procent tržišta omogućio bi dodatni razvoj i proizvodnju novih lijekova te bi udio lokalnih proizvođača lijekova mogao biti i veći.

Ovo bi ujedno osiguralo i veću konkurentnost bosanskohercegovačkih firmi na drugim tržištima, jer bi povećanjem obima proizvodnje stekli konkurentsku prednost za izvoz.

Situaciju s nestašicom lijekova koja se u posljednje vrijeme povremeno dešava na tržištu kao posljedica globalnog poremećaja u lancu snabdijevanja pojedini inozemni proizvođači lijekova nastoje iskoristiti za jačanje svojih ionako jakih pozicija na bosanskohercegovačkom tržištu prikazujući je kao posljedicu ograničenih mogućnosti pristupa našem tržištu.

Veći profit

Međutim, pokazatelji o tržišnom udjelu proizvođača lijekova koji ostvaruju promet u Bosni i Hercegovini ne govore u prilog tome, a evidentan je i izostanak snabdijevanja Bosne i Hercegovine pojedinim lijekovima inozemnih proizvođača kojima su za vrijeme nestašice prioritetna tržišta drugih zemalja na kojima se ostvaruje veći profit u odnosu na naše tržište koje je znatno manje.

Također, zbog sve većih pritisaka na generičku farmaceutsku industriju u smislu sniženja cijena lijekova s jedne strane te poskupljenja proizvodnih procesa s druge strane, proizvodnja veoma značajnih esencijalnih lijekova u BiH koji se koriste u hroničnoj terapiji je na granici profitabilnosti, ali ih domaći proizvođači još proizvode za potrebe naših pacijenata, dok inozemni proizvođači nemaju interes uvoziti takve lijekove.

Sve ovo jasno ukazuje na značaj domaće proizvodnje za Bosnu i Hercegovinu.