Zašto je SDA bila u tolikoj panici od ostanka bez vlasti do mjere da su bili spremni nuditi i milionske iznose za kupovinu zastupnika i pokušati preko Refika Lende blokirati demokratsku većinu u parlamentu, uvjeravamo se iz dana u dan. Gubitak kontrole nad pravosuđem, resursima, institucijama i vladajućim aparatom ubrzano dovodi do urušavanja političko-interesne Bakirove i Sebijine hobotnice.

 Turski novac

Raspakuju se brojna nedjela koja je ova stranka ostavila iza sebe. Bivši prvi obavještajac porodice Osman Mehmedagić je u pritvoru zajedno s Ranko Debevcom. Fadilu Novaliću je potvrđena presuda, Fikret Prevljak je u bjekstvu, a dinastiji leđa okreću čak i dojučerašnje najostrašćenije botovske kamikaze.

Da su uslijedili teški dani za mašineriju, pokazuje i objava glavnog i odgovornog urednika magazina „Stav“ da će ovaj sedmičnik odsad biti mjesečnik, tj. izlazit će svega jednom mjesečno.

Ovaj magazin pokrenut je prije nekoliko godina novcem turske građevinske kompanije Cengiz, čiji su vlasnici bliski predsjedniku Turske Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan). Bio je to još jedan od projekata duboke penetracije turske vlasti u bošnjačko društvo koja je pod vodstvom Bakira Izetbegovića sistemski provođena u različitim sferama, od obrazovanja do medija.

Za potrebe propagandnog služenja dinastij, iz Zagreba je uvezen Filip Mursel Begović, tada potpuno nepoznat i neugledan u bh. društvu, koji će do danas ostati urednik Stava. Pod njegovim uredništvom bit će ispisane neke od najnečasnijih stranica u historiji bh. novinarstva.

Crtanje meta

Naime, Stav će od prvog dana djelovati kao pogromaško glasilo koje se uz brutalne optužbe, kvalifikacije, laži i montaže obračunavalo sa svakim političarem, novinarom ili aktivistom koji bi se na bilo koji način zamjerio bračnom paru Izetbegović, čega često nisu bili čak pošteđeni ni pojedini funkcioneri SDA koji bi se usudili misliti svojom glavom. U klasičnom udbaškom stilu, autori, valjda i sami svjesni gadosti koje plasiraju u eter, najčešće nisu imali dovoljno dostojanstva ni potpisivati vlastite bljuvotine, pa je iza njih najčešće stajao pseudonim „Mustafa Drnišlić“.

U anale novinarskog beščašća i ljudske bijede ući će nazivanje pokojnog generala Armije BiH Jovana Divjaka „Čiča Jova, čime je Filip-Mursel aludirao na nadimak ratnog zločinca i vođe četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata Draže Mihailovića. Ovaka tretman Divjak je „zaslužio“ nakon javno iznesenih kritika na račun SDA..

Pored crtanja meta i verbalnih obračuna s političkim oponentima, uređivačku politiku ovog glasila SDA karakteriše svojevrsno obožavanje bračnog para Izetbegović i turskog predsjednika Erdoana, veličanje islamističkih pokreta poput Hamasa, kao i širenje antizapadne historije i prikazivanje zapadnih država kao neprijatelja Bošnjaka. Pored toga, našlo se riječi hvale i za fašističkog diktatora Franciska Franka, kojeg je ovo Bakirovo glasilo zbog navodnog blagonaklonog odnosa prema muslimanima tituliralo u „Hadži-Franko“.

Iako Stav nikada nije ispunio ekonomsku opravdanost, s obzirom da je prodaja ovog stranačkog sedmičnika bila na nivou statističke greške, a na njegovom portalu ne možete vidjeti niti reklamu, on se godinama štampao i održavao iz očitih političkih razloga. No, s padom dinastijom čini se da je nestalo i novca za uzaludno bacanje na Filipe i Mursele.