Marko Resković za mnoge Trebinjce sinonim je za kino, prvu ljubav, držanje za ruke u mraku, pa i prvi poljubac. Prema riječima Reskovića, u svijet kina, tj. kratkometražnih projekcija, pozorišnih predstava i drugih kulturnih dešavanja zakoračio je s nekih 13 godina.
Motao traku
- Uvijek sam obožavao filmove. Odrastao sam u naselju Bregovi i stalno sam se vrtio oko Doma kulture ne bih li ušao bez karte. Međutim, da bi me pustili, morao sam i ponešto da im pomognem. Rado sam prihvatio takav redoslijed stvari, njima je trebalo radnika, a meni slobodnih ulazaka - prisjeća se Marko, koji ima više od četiri decenije iskustva kinooperatera i rada na održavanju trebinjskog Doma kulture.
Kaže da za sve to vrijeme doživljaj kina kao druge kuće u njemu nikada nije presahnuo.
- Kino sam toliko zavolio da sam bukvalno iz sale išao u školu te joj se nakon nastave jureći vraćao, a poslu kinooperatera me naučio Suljo Pivodić. Pogledao sam svaki film, uživao sam u tome. Kinosala uvijek je bila puna. Još dok sam išao u školu, radio sam kao kinooperater. Prvo sam motao traku, a tek kad sam to savladao, mogao sam da sjednem za mašinu. Znao se redoslijed. Sa 15 godina sam održavao red u kinu - govori Resković.
Projekcije su puštali svaki dan u tri termina 16, 18 i 20 sati, nije se pravila pauza, a ljeti su filmove puštali na otvorenom, u Ljetnom kinu u Kastelu, gdje su imali stari projektor koji je umjesto lampe imao ugljene i, kad su gorjeli, davali su svjetlost mašini za projekciju filma.
Drugi dom
- Kino je i danas moj drugi dom. Zapravo i jeste moj dom. U Domu kulture i živim nekih 20 godina i ovo je moja kuća. I sada pogledam svaki film i prema svemu ovdje se odnosim s poštovanjem. Volim da se sve odradi temeljito i kako treba. Ništa se u tom smislu nije promijenilo. Nikada nisam razmišljao o napuštanju kina. Veže me neka magija za ovo mjesto, srodio sam se s njim. Ako dočekam penziju, vjerujem da će i tada moja ljubav biti ista - kaže Resković.
Kino je, dodaje, nekada imalo veću draž. Bilo je prozor u svijet, izlazak. Danas je sve dostupno, čak i najnoviji filmovi se pogledaju prije nego što stignu u kina, iako ugođaj nikada ne može biti isti.
Upoznavanje supruge
Iako mu je čitav život vezan za kino, Marko je svoju suprugu upoznao van kinodvorane.
- Interesantno, suprugu nisam upoznao u kinu, već, igrom slučaja, na jednom ispraćaju za vojsku, gdje sam radio ozvučenje. Ali zato je kasnije moja Goga dolazila stalno u kino. Sjedila je sa mnom u projekciji, gdje smo se jedino i mogli vidjeti budući da sam svaku noć radio. Uvijek bi donosila kolače koje smo jeli s prijateljima, a njene poslastice ni danas se ne zaboravljaju - prisjetio se Resković.
