Sarajevo je već danima u vrhu liste najzagađenijih glavnih gradova svijeta, a stepen zagađenja je takav da je zrak u glavnom gradu BiH označen opasnim po zdravlje stanovništva. Dok se čeka reakcija nadležnih, profesor na Odsjeku za biologiju Prirodno – matematičkog fakulteta UNSA Samir Đug pojašnjava da su građani nepovoljnom kvalitetu zraka izloženi tokom cijele godine, samo što se situacija zimi drastično pogoršava.

Greške čovjeka

 Zbog položaja u kotlini okruženoj visokim planinama, ali i niza grešaka čovjeka, situacija je iz godine u godinu nepodnošljivija jer sve dolazi na naplatu.

- Problem je što, prema podacima BIHAMK-a, imamo 162.000 registrovanih automobila u KS, a 50 posto je njih sa normom EURO 3 ili EURO 4. U dijelu grada, na saobraćajnici od oko kilometar i po, kreće se 10.000 automobila. 

Oni, pored ostalog, emituju pola kilograma ugljen – monoksida, koji je krvni otrov. To vam je slično kao da vam iz kamiona ljudi iz šmrka izbacuju ugljen – monoksid. Zatim, koliko se emituje PM 2,5 čestica, onih najfinijih koje će otići u najdublje dijelove ključnih alveola i ne mogu izaći više. 

Mi se toga nadišemo, uz teške metale i ostale polutante. Na sve dodajmo i situaciju sa privatnim ložištima, jer ljudi moraju da lože ono što mogu sebi da priušte, te visoke zgrade koje sprječavaju cirkulaciju zraka, a čija izgradnja se decenijama dozvoljava. Čarobnog štapića i jednostavnog rješenja nema, pa nam je jedini spas kada puhne malo vjetra – kaže prof. dr. Đug.

Na posljedice izloženosti ovakvom zraku godinama upozoravaju zdravstveni stručnjaci, a Đug kaže da je situacija opasnija što duže boravimo na otvorenom.

To narušava disajni sistem

- Živimo u vrlo zatrovanom gradu, udišemo takav koktel otrova da nam ništa više i ne treba. Kad udahnemo mi u sebe povučemo široki spektar, od čvrstih čestica do čitave smjese gasova koji su pravi otrovi. 

To narušava disajni sistem, da ne govorimo o krvi, kardio – vaskularnom sistemu, niz je drugih oboljenja koja će napadati i bubrege i sve ostale organe, a da ne zaboravimo našu kožu kao najveći organ najviše izložen kontaktu sa spoljnom sredinom – upozorava profesor Samir Đug.